Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4001/09 (R. T.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4001/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 4001/09, rješavajući apelaciju Radenka Tomića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radenka Tomića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-08-000 264 od 17. septembra 2009. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-07-000 018 od 20. novembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj P-554/05 od 25. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Radenko Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zatupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnio je 16. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 264 od 17. septembra 2009. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-07-000 018 od 20. novembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-
554/05 od 25. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-554/05 od 25. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 018 od 20. novembra 2007. godine, u dijelu koji se odnosi na apelanta, Robna kuća «Pobjeda» AD Bijeljina (u daljnjem tekstu: tužena) je obavezana da između ostalih tužitelja i apelantu na ime neisplaćenih 70% neto plate za septembar 2004. godine isplati iznos od 309,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom koja će se obračunati za svakog tužitelja posebno počev od 1. oktobra 2004. godine, pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude po prijetnjom prinudne naplate. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja i apelanta kojim su tražili poništenje odluke tuženog o otkazu ugovora o radu, povrat na iste ili druge poslove koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu uz isplatu plate za period otkaza ugovora o radu do dana vraćanja na posao, je odbijen kao neosnovan.
3. Vrhovni sud je 17. septembra 2009. godine donio rješenje broj 118-0-Rev-08-000 264 kojim je zahtjev apelanta i ostalih tužitelja za reviziju presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 018 od 20. novembra 2007. godine odbačen.
4. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su apelant i ostali tužitelji, s obzirom na prirodu pravnog odnosa povodom kojeg se vodi spor, u suparničari iz člana 365. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, prema mišljenju Vrhovnog suda svaki od tužitelja u parnici je samostalna stranka, tako da njihove radnje ili propuštanja ne koriste niti štete drugim tužiteljima kao suparničarima, te se spor ne mora riješiti na isti način prema svim tužiteljima. Obzirom na navedeno Vrhovni sud je istakao da se vrijednost spora ne određuje prema ukupnom zbiru novčanih iznosa iz svih tužbenih zahtjeva tužitelja, nego prema svakom pojedinačnom tužbenom zahtjevu. Budući da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 10.000,00 KM, Vrhovni sud je zaključio da revizija nije dozvoljena. Takođe, Vrhovni sud je naglasio obzirom da ni jedan od pojedinačnih iznosa koji su pobijanom presudom dosuđeni svakom od tužitelja i apelantu, a koji predstavljaju pravosnažni dio presude (koji pobija tužena) ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, revizija tužene protiv tog pobijanog dijela pravosnažne presude, u smislu odredbe člana 273. stav 2. ZPP prema mišljenju Vrhovnog suda nije dozvoljena. Takođe, Vrhovni sud je naglasio da odlučivanje o reviziji u ovom parničnom postupku ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, zbog čega nema mjesta primjeni izuzetaka iz člana 273. stav 3. ZPP.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. U konkretnom slučaju apelantova revizija je bila nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena presudom Vrhovnog suda broj 118-0-
Rev-08-000 264 od 17. septembra 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 018 od 20. novembra 2007. godine.
7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Okružnog suda. Budući da je Vrhovni sud 17. septembra 2009. godine donio rješenje kojim je apelantov zahtjev za reviziju odbačen, podrazumjeva se da je apelant presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 16. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović