Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4030/09 (J. D.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4030/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 4030/09, rješavajući apelaciju Jovana Dražića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Dražića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Rev-08-000 139 od 29. septembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-001 663 od 2. novembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1016/02 od 7. juna 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovan Dražić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banjaluke, podnio je 18. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 139 od 29. septembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001 663 od 2. novembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1016/02 od 7. juna 2007. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj P-1016/02 od 7. juna 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001 663 od 2. novembra 2007. godine, utvrđeno je da je u predmetnoj stvari, radi utvrđenja, apelantova tužba povučena, te je apelant obavezan da tuženom A.G. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 139 od 29. septembra 2009. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja Okružnog suda od 2. novembra 2007. godine. U obrazloženju je navedeno da apelant revizijom pobija samo pravosnažnu odluku u dijelu o troškovima postupka. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je zahtjev za naknadu troškova sporedno potraživanje, uslovljeno preduzimanjem procesnih radnji za ostvarivanje glavnog zahtjeva, te je na osnovu odredbe člana 247. u vezi sa članom 254. st. 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) odlučio kao u izreci rješenja.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata, proističe da je apelant protiv drugostepenog rješenja Okružnog suda izjavio reviziju, isključivo u pogledu visine dosuđenih troškova parničnog postupka koje je obavezan da naknadi tuženom A.G., ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 139 od 29. septembra 2009. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001 663 od 2. novembra 2007. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno navedeno rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001 663 od 2. novembra 2007. godine, s obzirom da je Vrhovni sud 29. septembra 2009. godine donio odluku po reviziji, pa se podrazumijeva da je navedeno rješenje Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda od 2. novembra 2007. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4030/09 (J. D.) | Sudska praksa | Aktio