Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4079/09 (M. H.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4079/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 4079/09, rješavajući apelaciju Mahmuta Hidanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mahmuta Hidanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-08-000 983 od 15. oktobra 2009. godine i presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-07-000 455 od 7. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mahmut Hidanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Milorad Đurđević, advokat iz Dervente, podnio je 22. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 983 od 15. oktobra 2009. godine i presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-07-000 455 od 7. maja 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 13 84 P 001355 0 P od 19. marta 2007. godine, utvrđeno je da je apelant nosilac stanarskog prava na stanu u ulici 1. Maj broj 72, Derventa, što su Republika Srpska, Vlada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Ratko Šakanović (drugotuženi) dužni priznati, a prvotuženi obavezan izdati apelantu primjerak ugovora o korištenju stana, u protivnom će isti zamijeniti ova presuda, poništena kao nezakonita rješenja prvotuženog bliže precizirana u izreci presude, naloženo drugotuženom da predmetni stan oslobodi od osoba i stvari i preda ga u posjed apelantu, te obavezani prvotuženi i drugotuženi da apelantu nadoknade troškove parničnog postupka.
3. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 455 od 7. maja 2008. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda i apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, te je obavezan apelant da drugotuženom nadoknadi troškove žalbe.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 983 od 15. oktobra 2009. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da se apelantov tužbeni zahtjev sastoji od nenovčanog potraživanja, a vrijednost predmeta spora je određena u tužbi u iznosu od 1.000,00 KM, koju vrijednost prvostepeni sud nije provjeravao, a ni tuženi joj se nije protivio. Kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, Vrhovni sud je zaključio da nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09). Vrhovni sud je takođe ocijenio da odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 983 od 15. oktobra 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 455 od 7. maja 2008. godine. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 455 od 7. maja 2008. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 15. oktobra 2009. godine donio odluku po reviziji, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović