Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4115/09 (J. B.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4115/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 4115/09, rješavajući apelaciju Jasminke Brkičević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Brkičević podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-08-

000389 od 10. marta 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Pr-08-000700 od 24. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Brkičević podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-09-

000472 od 16. septembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-KV-09-000002 od 2. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasminka Brkičević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 26. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pžp-09-000472 od 16. septembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-

0-KV-09-000002 od 2. jula 2009. godine, te rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000389 od 10. marta 2009. godine i rješenja Općinskog suda broj 032-0-Pr-08-000700 od 24. oktobra 2008. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Pr-08-000700 od 24. oktobra 2008. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000389 od 10. marta 2009. godine, apelantica je oglašena krivom za prekršaj iz člana 13. stav 4. kažnjivo po članu 97. stav

2. Zakona o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 28/06) i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM, te obavezana da plati troškove prekršajnog postupka.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-KV-09-000002 od 2. jula 2009. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000472 od 16. septembra 2009. godine, odbačen je zahtjev apelantice za ponavljanje prekršajnog postupka pravosnažno okončanog rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Pr-08-000700 od 24. oktobra 2008. godine, jer nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka cijeneći da činjenice i dokazi na kojima se zasniva zahtjev očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje.

4. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1., 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a.U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000389 od 10. marta 2009. godine i rješenje Općinskog suda broj 032-0-Pr-08-000700 od 24. oktobra 2008. godine

6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljeno rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000389 od 10. marta 2009. godine, s obzirom da je apelantica 19. maja 2009. godine podnijela zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka pravosnažno okončanog tim rješenjem, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedeno rješenje Kantonalnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. decembra 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Kantonalnog suda.b. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000472 od 16. septembra 2009. godine i rješenje Općinskog suda broj 032-0-KV-09-000002 od 2. jula 2009. godine

7. Apelantica se žali da je osporenim rješenjima, kojima je odbačen njen zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1., 2. i 3. Evropske konvencije.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po zahtjevu apelantice za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-

Pžp-09-000472 od 16. septembra 2009. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4115/09 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio