Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-574/10 (K. P.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-574/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-574/10, rješavajući apelaciju Kerima Pobrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kerima Pobrića podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka, broj 11 0 U 001 577 09 U od 10. novembra 2009. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 18.05/2-R-77/09 od 26. februara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Kerim Pobrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Belgije, kojeg zastupa Ešref Gracić, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. februara 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 001 577 09 U od 10. novvembra 2009. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 18.05/2-R-77/09 od 26. februara 2009. godine.

2. Zaključkom Ministarstva, broj 18.03/3-1-01-02-03/08 od 21. jula 2008. godine, potvrđenim rješenjem Ministarstva, broj 18.05/2-R-77/09 od 26. februara 2009. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za vraćanje u posjed predmetnog stana u Banja Luci, jer je isti podnesen poslije 19. aprila 2000. godine, odnosno nakon isteka roka propisanog Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine ( ''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 64/02, 39/03 i 96/03-u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).

3. Protiv rješenja Ministarstva, broj18.05/2-R-77/09 od 26. februara 2009. godine, apelant je podnio tužbu Okružnom sudu, koji je presudom, broj 11 0 U 001 577 09 U od 10. novembra 2009. godine, odbio kao neosnovanu. Okružni sud je ponovio stav prvostepenog i drugostepenog organa da je predmetni zahtjev za povrat podnesen neblagovremeno jer je, u skladu članm 16. Zakona o prestanku primjene zahtjev mogao podnijeti do 19. aprila 2000. godine, a apelant je svoj zahtjev podnio 7. jula 2007. godine, te konstatovao da su osporeno rješenje i prvostepeni zaključak doneseni na zakonit i pravilan način.

4. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud konstatuje da je na osnovu Zakona o prestanku primjene, članom 16. regulisano da se zahtjev za vraćanje u posjed stana može podnijeti do 19. aprila 2000. godine, te ukoliko nosilac stanarskog prava ne podnese zahtjev u roku, stanarsko pravo mu prestaje. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je apelant podnio zahtjev 7. jula 2008. godine, odnosno po proteku Zakonom propisanog roka.

8. Dakle, da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Kako apelant nije podnio blagovremeno zahtjev za povrat predmetnog stana, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Ministarstvu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju koga nadležni organi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-574/10 (K. P.) | Sudska praksa | Aktio