Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-579/10 (Z. M.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-579/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-579/10, rješavajući apelaciju Zorana Mijatovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Mijatovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-09-000 969 od 24. novembra 2009. godine, presude Okružnog suda Bijeljina, broj Gž-83/05 od 14. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina, broj P-99/03 od 29. novembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Mijatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Suhog Polja, kojeg zastupa Slavko Maksimović, advokat iz Bijeljine, podnio je 11. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-09-000 969 od 24. novembra 2009. godine, presude Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-83/05 od 14. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-99/03 od 29. novembra 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-99/03 od 29. novembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-83/05 od 14. maja 2009. godine, utvrđeno je da je Mara Obrenović (u daljnjem tekstu: tužiteljica) vlasnica nekretnina označenih kao kč. br. 1402 upisanih u p.l. 545 i zk.ul. 53 k.o. Suho Polje, što su dužni trpiti Tomo Mijatović i apelant kao tuženi, kao i da se smanje njihovi suvlasnički dijelovi za svakog od njih sa dijelom od 3981/180680, i na istim uknjiži tužiteljica sa dijelom od 7962/180680, te da se iz z.k. ul. broj 214 k.o. Suho Polje izvrši prenos suvlasničkog dijela tužiteljice u korist Tome Mijatovića sa dijelom od 3029/355500 a u korist apelanta 3028/35500. Apelant i Tomo Mijatović, su ujedno dužni tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 KM a sve u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-09-000 969 od 24. novembra 2009. godine, apelantova revizija protiv presude Okružnog suda, broj Gž-83/05 od 14. maja 2009. godine je odbačena. U obrazloženju je navedeno da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 10.000,00 KM tako da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM , te je revizija odbačena kao nedozvoljena u smislu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09). Osim toga, Vrhovni sud je našao da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.

4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-09-000 969 od 24. novembra 20009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-83/05 od 14. maja 2009. godine. S obzirom da je apelant primio presudu Okružnog suda, 18. juna 2009. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 11. februara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-579/10 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio