Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-580/10 (C. M. i Č. M.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-580/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-580/10, rješavajući apelaciju Cvije Marković i Čedomira Markovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Cvije Marković i Čedomira Markovića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda Bijeljina, broj 012-0-Gvlž-09-000005 od 11. decembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda Bijeljina, broj 012-0-Gvl-09-000009 od 30. augusta 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina, broj P-926/99 od 1. maja 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Cvija Marković i Čedomir Marković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Patkovače, koje zastupa Drago Marković, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 12. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Gvlž-09-000005 od 11. decembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda, broj 012-0-Gvl-09-000009 od 30. augusta 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-926/99 od 1. maja 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-926/99 od 5. januara 2004. godine, apelanti su obavezani da Mustafi i Fahiri Husić (u daljnjem tekstu: tužitelji) na ime naknade štete za otuđene pokretne stvari isplate iznose bliže označene u izreci presude.
3. Rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gvl-09-000009 od 30. augusta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gvlž-09-000005 od 11. decembra 2009. godine, odbijen je prijedlog apelanata za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka..
4. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud primjećuje da se apelanti žale na odluku koja je donesena u postupku u kojem je Okružni sud odlučivao o njihovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja istog suda kojim je odbijen njihov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda broj P-926/99 od 5. januara 2004. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku, koji je okončan pobijanim rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gvlž-09-000005 od 11. decembra 2009. godine nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović