Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2762/07 (M. K., AD Tehnikom, Štamparija KAB Savić, OZZ Zelengora-u stečaju, DOO Pavgorda, D. G., T. B., M. Č.,)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2762/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2762/07, rješavajući apelaciju Milana Kisića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Milana Kisića, AD Tehnikoma, Štamparije KAB Savić, OZZ Zelengora-u stečaju, DOO Pavgorda, Dobrivoja Glavaša, Taiba Biče, Mileta Čajevića i AD „Bakić“-u stečaju, podnesene protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Pž-07-000 068 od 11. septembra 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda u Trebinju broj 095-0-St-07-000-002 od 20. marta 2007. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Kisić, AD Tehnikom, Štamparija KAB Savić, OZZ Zelengora-u stečaju, DOO Pavgorda, Dobrivoje Glavaš, Taib Bičo, Mile Čajević, koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče i AD „Bakić“-u stečaju (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 18. i 31. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Pž-07-000 068 od 11. septembra 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-0-St-07-
000-002 od 20. marta 2007. godine. Istovremeno, u predmetu AP 2762/07 apelanti su zatražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će stečajnim dužnicima, stečajnom upravniku i svim državnim organima zabraniti sve radnje u cilju realizacije usvojenog i potvrđenog stečajnog plana, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji. U predmetu AP 2762/07 apelanti su 25. februara 2007. godine dopunili apelaciju.
2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2762/07. Spojene su sljedeće apelacije: AP-2762/07 i AP-2920/07.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 095-0-St-07-000-002 od 20. marta 2007. godine potvrđen je konsolidovani stečajni plan (u daljnjem tekstu: stečajni plan) koji je podnio stečajni upravnik M.M. 26. februara 2007. godine, sa osnovom za sprovođenje, nad imovinom stečajnih dužnika pobliže navedenih u pomenutom rješenju. Okružni sud je donio rješenje broj 015-0-Pž-07-000 0 od 11. septembra 2007. godine, kojim je djelimično uvažio žalbe apelanata kao stečajnih povjerilaca i preinačio osporeno rješenje tako što je utvdio da određena imovina ne može biti predmet stečajnog plana jer je utvrđeno da to nije imovina niti jednog stečajnog dužnika.
4. Apelanti se žale da je odlukama redovnih sudova povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelanti vide u tome što je cjelokupan stečajni postupak u kojem su donesena osporena rješenja bio nezakonit. Prema mišljenju apelanata, usvojeni stečajni plan je za njih kao stečajne povjerioce neprihvatljiv jer ne predviđa reorganizaciju i opstanak stečajnih dužnika nego njihovo gašenje prodajom kompletne imovine, te da nije jasno ko je strateški partner stečajnih dužnika, kada dospijevaju njegove obaveze, koliki je iznos potraživanja i sl.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju, prije svega, postavlja se pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da iz navoda apelacije proizilazi da se apelanti žale na povredu prava na pravično suđenje, koja se navodno desila u stečajnom postupku.
7. Odluke donesene u stečajnom postupku, koje se tiču imovine dužnika, ulaze u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da dužnikova «određena građanska prava i obaveze u smislu člana 6. stav 1. mogu biti privremeno dovedena u pitanje» (vidi odluku bivše Evropske komisije, X. protiv Belgije, broj 8988/80 od 10. marta 1981. godine, Odluke i izvještaji, svezak 24, strana 202; ANCA protiv Belgije, broj 10259/83 od 10. decembra 1984. godine, Odluke i izvještaji, svezak 40, strana 177). Međutim, stečajni postupak, sam po sebi, ne predstavlja «spor» o «građanskim pravima i obavezama» povjerilaca u tom postupku, niti se radi o postupku u kojem se utvrđuje postojanje ili nepostojanje neke sporne činjenice ili prava povjerilaca od kojih zavisi ishod stečajnog postupka. Naime, prema članu 2. stav 1. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03 i 96/03) «Stečajni postupak se sprovodi radi grupnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima». U takvom postupku se, dakle, ne radi o «odlučivanju» o «građanskim pravima i obavezama» povjerilaca, niti je funkcija tog postupka da riješi «spor» o tim pravima povjerilaca, već da pruži zaštitu interesa postojećih ili potencijalnih povjerilaca. Stoga se, kad su povjerioci u pitanju, na ovaj postupak ne mogu primijeniti zahtjevi pravičnog postupka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
8. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o stečajnom postupku nesporno je da je u postupku koji je okončan osporenim rješenjima zapravo odlučivano o statusu stečajnih dužnika, a ne, kako apelanti tvrde, o njihovim pravima i obavezama. U konkretnom slučaju apelanti su stečajni povjerioci sa određenim pravima kojima su to svojstvo i prava već utvrđena u stečajnom postupku, a što niti sami apelanti ne osporavaju, već su nezadovoljni stečajnim planom po kojem se trebaju namiriti i činjenicom da plan predviđa gašenje dužnika. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se predmetni stečajni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanata, a što je uslov za primjenu garancija u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, za pa su apelacije u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. S obzirom na navedeno, Ustavni sud, također, smatra da se u predmetnom stečajnom postupku nije odlučivalo ni o pravu apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacije i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata u predmetu AP 2762/07 za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović