Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3326/07 (D. S.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3326/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-3326/07, rješavajući apelaciju Dragana Savića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Savića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-
408/05 od 25. septembra 2007. godine, presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-579/03 od 22. januara 2004. godine i presude Osnovnog suda u Nevesinju broj P-162/03 od 19. septembra 2003. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnio je 6. decembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-408/05 od 25. septembra 2007. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-579/03 od 22. januara 2004. godine i presude Osnovnog suda u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-162/03 od 19. septembra 2003. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-162/03 od 19. septembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Gž-579/03 od 22. januara 2004. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev Gaje Savića (u daljnjem tekstu: tužitelja), apelantovog umrlog oca, kojim je tražio da se utvrdi sticanje prava vlasništva tužitelja na nekretninama upisanim u zemljišno-knjižnom izvadku broj 931 k.o. Nevesinje označenim kao k.č. 1324, k.č. 1227/1, k.č. 1227/2, k.č. 1223/3 i k.č. 1224/4 na kojim nekretninama je putem održaja stekla vlasništvo, njegova pravna prednica, Jovanka Tešanović na dan 6. april 1941. godine, te da se u zemljišnim knjigama brišu svi kasniji upisi i dozvoli upis na ime tužitelja, te odredi zabilježba spora.
3. Protiv drugostepene presude tužitelj je 13. jula 2004. godine izjavio reviziju koju je Vrhovni sud presudom broj Rev-408/05 od 25. septembra 2007. godine odbio.
4. Iz dokumenata priloženih uz apelaciju proizlazi da je tužitelj umro 27. oktobra 2004. godine.
5. Apelant smatra da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»
7. Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku koji je okončan presudom Vrhovnog suda od 25. septembra 2007. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima apelanta, već o osnovanosti tužbenih, žalbenih i revizionih navoda tužitelja-oca apelanta. S obzirom da apelant nije bio učesnik u postupku pred redovnim sudovima, jer nije nikada preduzeo bilo koju parničnu radnju u konkretnom parničnom postupku, niti je na bilo koji način postao procesni sukcesor tužitelja u parničnom postupku, koji je umro nakon što je izjavio reviziju, proizlazi da apelant nije lice koje, u konkretnom slučaju, ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović