Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2159/09 (S. O.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Apelacija preuranjena
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2159/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2159/09, rješavajući apelaciju Senka Osmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 14. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senka Osmanovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 K 005027 09 Kž2 od 1. jula 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 K 005027 09 Kv 2 od 23. juna 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 K 005027 09 Kž od 23. aprila 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 K 005027 09 Kv od 13. aprila 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 085-0-
Kpp-09-000 035 od 18. marta 2009. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. tačka 3.d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senka Osmanovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 K 005027 09 Kž2 od 1. jula 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 K 005027 09 Kv 2 od 23. juna 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 K 005027 09 Kž od 23. aprila 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 K 005027 09 Kv od 13. aprila 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 085-0-
Kpp-09-000 035 od 18. marta 2009. godine, u odnosu na član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i član 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Senko Osmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Džavid Slamnik, advokat iz Doboja, podnio je 6. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 85 0 K 005027 09 Kž2 od 1. jula 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 85 0 K 005027 09 Kv 2 od 23. juna 2009. godine, rješenja Okružnog suda, broj 85 0 K 005027 09 Kž od 23. aprila 2009. godine, rješenja Osnovnog suda, broj 85 0 K 005027 09 Kv od 13. aprila 2009. godine i rješenja Osnovnog suda, broj 085-0-Kpp-09-000 035 od 18. marta 2009. godine.
2. Okružno tužilaštvo u Doboju je naredbom broj Kt-318/09 od 17. marta 2009. godine naredilo sprovođenje istrage protiv apelanta zbog osnovane sumnje da je učinio krivično djelo teške krađe iz člana 232. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06, u daljnjem tekstu: KZRS) i krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 388. stav 3. u vezi stava 1. KZRS.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 085-0-Kpp-09-000 035 od 18. marta 2009. godine, protiv apelanta određen je pritvor po osnovu člana 189. stav 1. točka v) Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09) u trajanju od jedan mjesec, koji se računa od dana lišenja slobode 16. marta 2009. godine u 9,30 časova i određeno da može trajati najduže do 16. aprila 2009. godine do 9,30 časova.
4. Rješenjem Osnovnog suda, broj 085-0-Kv-09-000 015 od 20. marta 2009. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branitelja podnesena protiv rješenja Osnovnog suda od 18. marta 2009. godine.
5. Rješenjem Osnovnog suda, broj 85 0 K 005027 09 Kv od 13. aprila 2009. godine, apelantu je produžen pritvor i određeno da pritvor po navedenom rješenju može trajati najduže jednu godinu i šest mjeseci.
6. Rješenjem Okružnog suda, broj 85 0 K 005027 09 Kž od 23. aprila 2009. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i njegovog branitelja izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 13. aprila 2009. godine.
7. Odlučujući o kontroli opravdanosti pritvora apelantu, Osnovni sud je rješenjem, broj 85 0 K 005027 09 Kv 2 od 23. juna 2009. godine, apelantu produžio pritvor po osnovu člana 189. stav 1. točka v) Zakona o krivičnom postupku.
8. Rješenjem Okružnog suda, broj 85 0 K 005027 09 Kž2 od 1. jula 2009. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branitelja izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 23. juna 2009. godine.
9. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. tačka 3.d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) .Također navodi da je prilikom lišavanja slobode i zadržavanja u Centru javne bezbijednosti Doboj zadobio tjelesne povrede. Apelant dalje navodi da je ljekarski pregledan prilikom privođenja sudiji za prethodni postupak i da su konstatovane povrede, koje nisu postojale prilikom lišavanja slobode, čime je povrijeđeno njegovo pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
a) pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. tačka 3.d. Evropske konvencije
11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. tačka 3.d. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije odnose na krivični postupak u cijelosti, te da se odgovor na pitanje da li je neka od ovih garancija prekršena ne može dati dok postupak traje, jer eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 38/03). Budući da krivični postupak u konkretnom slučaju još nije okončan, već su samo donesena rješenja o određivanju i produženju pritvora protiv apelanta, Ustavni sud zaključuje da je apelacija apelanta u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje preuranjena, s obzirom da osporena rješenja Osnovnog i Okružnog suda nisu odluke koje bi predstavljale rezultat cjelokupnog krivičnog postupka.b)u odnosu na pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. Iz apelantovih navoda proizilazi da se apelant žali da mu je nanošenjem povreda prilikom lišavanja slobode i zadržavanja u Centru javne bezbijednosti Doboj, odnosno izvršenjem mjere pritvora povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik nadležnog suda, u skladu sa članom 211. novog prečišćenog teksta Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 100/09), te da predsjednik suda, sudija za prethodni postupak ili sudija odnosno predsjednik vijeća može u svako doba obilaziti pritvorenike, razgovarati s njima i primati pritužbe od njih. U konkretnom slučaju, budući da se apelant žali na povredu prava iz člana 3. Evropske konvencije, apelant je eventualne pritužbe mogao iznijeti predsjedniku suda, međutim apelant nije dostavio Ustavnom sudu dokaz da je to i učinio. S obzirom da apelant nije iskoristio zakonom predviđen postupak za zaštitu svojih prava, slijedi da u ovom dijelu apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović