Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3625/07 (K. I.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3625/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3625/07, rješavajući apelaciju Koviljke Ilić , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09 ), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Koviljke Ilić podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-U-07-000500 od 7. novembra 2007. godine, rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS broj 16-562-5520/06 od 11. maja 2007. godine i rješenja Administrativne službe Opštine Oštra Luka broj 03/5-562-
22/06 od 29. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Koviljka Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnijela je 21. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000500 od 7. novembra 2007. godine, rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 16-562-5520/06 od 11. maja 2007. godine i rješenja Administrativne službe Opštine Oštra Luka (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 03/5-562-22/06 od 29. novembra 2006. godine.
2. Rješenjem prvostepenog organa broj 03/5-562-22/06 od 29. novembra 2006. godine koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa broj 16-562-5520/06 od 11. maja 2007. godine, apelantica je odbijena sa zahtjevom za priznavanje prava na porodičnu invalidninu iza smrti supruga Borislava Ilića. U obrazloženju rješenja drugostepeni organ je naveo da iz nalaza i mišljenja drugostepene ljekarske komisije broj 43/07 od 23. aprila 2007. godine proizlazi da je ljekarska komisija konstatovala da je prednik apelantice u vrijeme obavljanja vojne dužnosti u Vojsci RS obolio od virusne upale srčanog mišića, te da je zbog toga liječen na Internoj klinici u Banja Luci u vremenskom periodu od 12. septembra do 21. oktobra 1994. godine. Također, drugostepeni organ je naveo da iz nalaza i mišljenja drugostepene ljekarske komisije proizlazi da je smrt apelantičinog supruga nastupila 4. jula 2006. godine zbog utvrđenog malignog oboljenja pluća, te da se ovo oboljenje ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa oboljenjem srčanog mišića i srčane ovojnice. S obzirom na navedeno, te cijeneći činjenicu da smrt apelantičinog supruga nije nastupila kao posljedica oboljenja srčanog mišića i srčane ovojnice, koje je predstavljalo osnov za utvrđenje statusa RVI i priznavanja prava na ličnu invalidninu, drugostepeni organ je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za priznavanje apelantici prava na porodičnu invalidninu u smislu odredbe člana 58. stav 2. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno otadžbinskog rata RS („Službeni glasnik RS“ broj 46/04, 53/04 i 20/07, u daljnjem tekstu: Zakon o pravima boraca).
3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-07-000500 od 7. novembra 2007. godine odbijena je apelantičina tužba protiv drugostepenog rješenja. U obrazloženju presude Okružni sud je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 58. stav 2. Zakona o pravima boraca propisano da „član porodice umrlog vojnog invalida od I – IV kategorije koji je umro od posljedica rane, povrede, ozlede ili bolesti po osnovu koje mu je utvrđen vojni invaliditet ima pravo na porodičnu invalidninu“. S tim u vezi, utvrđujući da iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke od 10. maja 2000. godine proizlazi da je smrt apelantičinog supruga nastupila kao posljedica malignog oboljenja pluća, Okružni sud je zaključio da je pravilno utvrđenje drugostepenog organa da ne postoji uzročno-posljedična veza između smrtnog ishoda apelantičinog supruga i oboljenja po osnovu kojeg mu je bilo priznato svojstvo RVI i pravo na ličnu invalidninu. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da su neosnovani navodi tužbe da je osporeni akt donesen na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer i po mišljenju Okružnog suda apelantica ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na porodičnu invalidninu propisane odredbom člana 58. stav 2. Zakona o pravima boraca.
4. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da je njen pokojni suprug preminuo zbog „oboljenja koje je nastalo u Vojsci RS“. Stoga, apelantica je navela da joj je povrijeđeno navedeno pravo „jer smatra da, ako već nema pravo na posao, da joj pripada pravo na porodičnu invalidninu po zaslugama pokojnog supruga“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelantica navodi da joj je osporenom presudom i rješenjima povrijeđeno pravo pravo na život. U vezi sa navodima o kršenju prava na život, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 2. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
7. Ustavni sud podsjeća da je članom 2. Evropske konvencije propisano da je «1) pravo na život svakog čovjeka zaštićeno zakonom. Niko neće biti namjerno lišen života, osim izvršenjem smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za krivično djelo za koje je ova kazna propisana zakonom. 2) Lišavanje života nije u suprotnosti sa ovim članom ako proizlazi iz upotrebe sile koja je apsolutno neophodna: a) u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; b) prilikom zakonitog hapšenja ili spriječavanja bijega osobe koja je zakonito lišena slobode; c) u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.» Ustavni sud primjećuje da iz sadržaja prava na život proizlazi da ovo pravo ne pruža garanciju protiv svih prijetnji životu, niti garantuje pravo na određeni kvalitet i standard življenja, već je navedenim članom zajamčeno pravo na život svakom pojedincu u smislu garancija da pojedinac neće biti arbitrarno lišen života (vidi, odluka Ustavnog suda, broj AP-
2332/07 od 25. februara 2010. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ccbh.ba).
8. Dakle, žrtva kršenja ovog prava, u navedenom kontekstu, ne može biti lice kojem nije priznato pravo na porodičnu invalidninu. S tim u vezi Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović