Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3917/09 (R. K.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3917/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3917/09, rješavajući apelaciju Raze Kulage, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Raze Kulage podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-09-000 154 od 20. oktobra 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj P 087-0-P-06-000 277 od 24. marta 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-GŽ-08-000 352 od 8. oktobra 2008. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 087-0-P-06-000 277 od 11.

aprila 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Raza Kulaga (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, podnijela je 10. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-09-000 154 od 20. oktobra 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P 087-0-P-06-000 277 od 24. marta 2009. godine, rješenja Okružnog suda broj 013-0-GŽ-08-000 352 od 8. oktobra 2008. godine i rješenja Osnovnog suda broj 087-0-P-06-000 277 od 11. aprila 2008. godine.

2. Osnovni sud u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je 27. juna 2000. godine donio djelimičnu presudu broj Rs:br.8/99 kojom je utvrđeno da je apelantici nezakonito prestao radni odnos kod ODP «Promtes» Teslić (u daljnjem tekstu: tužena), pa je tužena obavezana da apelanticu odmah vrati na posao i rasporedi na poslove koje odgovraju njenoj stručnoj spremi.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 087-0-P-06-000 277 od 11. aprila 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 352 od 8. oktobra 2008. godine, odbačen je kao neblagovremen apelanticin tužbeni zahtjev kojim je predložila da sud tuženu obaveže da joj za period od 4. juna 1996. godine do 21. decembra 2000. godine isplati na ime neisplaćenih plata i zateznih kamata ukupan iznos od 8,481,20 KM, te da joj kod nadležnog javnog fonda PIO i zdravstvenog osiguranja izvrši uplatu svih dužnih doprinosa, uz obavezu da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.137,50 KM.

4. Osnovni sud je naglasio da se dan saznanja za povredu prava iz radnog odnosa mora cijeniti prema vremenu kada je apelantica objektivno bila u mogućnosti da shvati da su njena prava povrijeđena i kada je objektivno (s obzirom na period ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti) bila u mogućnosti da zatraži internu i sudsku zaštitu. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naglasio da je ratno stanje i neposredna ratna opasnost ukinuta 19. juna 1996. godine, a tužbeni zahtjev za isplatu naknada po osnovu plata za period od 4. juna 1996. godine do 21. decembra 2000. godine (dana vraćanja na posao) apelantica je postavila tek na ročištu od 7. juna 2000. godine, dakle, pretekom roka od jedne godine, pa protekom roka i od tri godine. Obzirom na navedeno Osnovni sud je zaključio da je apelanticin tužbeni zahtjev neblagovremen.

5. Rješenjem Osnovnog suda broj P-087-0-P-06-000 277od 24. marta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-09-000 154 od 20. oktobra 2009. godine odbačen je kao neblagovremen apelanticin zahtjev za reviziju izjavljen protiv rješenja Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 352 od 8. oktobra 2008. godine.

6. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je članom 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku ( Sužbeni glasnik RS br. 58/03, 85/03 i 74/05 ) propisano da protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Osnovni sud je naglasio da je apelanticu u ovom postupku zastupao advokat Mladen Dolić, koji je zaprimio rješenje Okružnog suda 15. oktobra 2008. godine, a apelantica je reviziju izjavila 23. januara 2009. godine, to je revizija izjavljena nakon propisanog zakonskog roka.

7. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, apelantica nije Osnovnom sudu blagovremeno podnijela tužbeni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Iz tog razloga Osnovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, već je tužbeni zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu Osnovnom sudu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbenog zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbeni zahtjev na temelju kojeg redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, odnosno izjavila reviziju koja također nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3917/09 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio