Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2097/09 (M. H.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine · čl. 5
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2097/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2097/09, rješavajući apelaciju Mirsada Huseinbašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Huseinbašića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Siž-3/09 od 4. maja 2009. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-2-07-8-1980/08 od 29. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Huseinbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sulejman S. Hadžibegović, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Siž-3/09 od 4. maja 2009. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-2-07-8-1980/08 od 29. januara 2009. godine.
2. Odlukom CIK-a broj 05-2-07-8-1980/08 od 29. januara 2009. godine utvrđeno je da je apelant, u periodu od 9. februara 2007. godine, istovremeno obavljao funkciju savjetnika ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i funkciju člana Nadzornog odbora dioničarskog društva BH Telecom Sarajevo, čime je izvršio povredu odredaba člana 5. stav 1. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj: 16/02, 14/03 i 12/04; u daljnjem tekstu: Zakon o sukobu interesa), pa mu je na osnovu navedenih zakonskih propisa primjenom člana 20. stav 1. navedenog Zakona o sukobu interesa izrečena sankcija: «nepodobnosti za kandidovanje za bilo koju funkciju izabranog zvaničnika, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri (4) godine nakon učinjenog prekršaja, tj. od 29. januara 2009. godine». Osim toga, apelant je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM, koju je dužan uplatiti u roku od 8 dana od dana izvršnosti odluke, na račun Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine kod Centralne banke Bosne i Hercegovine.
3. Rješenjem Suda BiH broj Siž-3/09 od 4. maja 2009. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Odluke CIK-a broj 05-2-07-8-1980/08 od 29. januara 2009. godine. U žalbi sudu apelant je predložio da se žalba uvaži, pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostepenom organu na ponovno odlučivanje ili da se ožalbena odluka preinači u smislu da se protiv apelanta obustavi postupak. Obrazlažući žalbu, apelant je također, naveo da je u svojoj pismeno datoj izjavi od 5. novembra 2008. godine istako određene činjenice koje potvrđuju da nije savjetnik u kabinetu ministara, i da nije savjetnik, na način kako se to tumači u Zakonu o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH, zatim da je u navedenoj izjavi insistirao da se prilikom odlučivanja upotrebljava puni naziv njegovog radnog mjesta. Apelant u žalbi također navodi da je dopis Vijeća ministara od 20. novembra 2008. godine koji je prvostepeni organ pribavio nakon [apelantove] pismene izjave, bilo potrebno dostaviti [apelantu] kako bi se mogao očitovati na navode istog. Osim toga, apealant se pozvao i na povredu člana 129. stav 3. Zakona o upravnom postupku od strane CIK-a BiH, obzirom da je u svojoj prismenoj izjavi tražio da prisustvuje sjednici CIK-a BiH kada se bude odlučivalo o [njegovom] slučaju, što mu, međutim, nije omogućeno.
4. Sud je u obrazloženju presude konstatovao da je CIK pravilno utvrdio da je apelant izvršio povredu člana 5. stav 1. Zakona o sukobu interesa. Naime, sud je nakon uvida u spise predmeta utvrdio da je apelant odlukom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 01-50-516/07 od 9. februara 2007. godine imenovan na radno mjesto Savjetnik-šef kabineta ministara za ljudska prava i izbjeglice. Također, nakon uvida u dopis Ministarstva broj 01-
50-229-1/07 od 27. juna 2007. godine utvrđen je tačan naziv pozicije apelanta, a koja prema navedenom dopisu glasi – savjenik šef kabineta ministara. Uvidom u dopis Vijeća ministara BiH broj 01-07-2520/08 od 20. novembra 2008. godine utvrđeno je da se apelant nalazi u grupi – Savjenici, na poziciji savjetnik ministra za ljudska prava i izbjeglice-šef Kabineta. Sud je također naveo da je CIK pravilno zaključio da su povrijeđene odredbe člana 5. stav 1. Zakona o sukobu interesa, navodeći kao dokaz i akt Dioničkog društva BH Telecom Sarajevo broj OI-9.13-13272-I/08 od 17. jula 2008. godine u kojem su navedeni članovi Nadzornog odbora i Uprave Dioničkog društva BH Telecom Sarajevo, i u kojem se apelant nalazi pod rednim brojem 3. – član nadzornog odbora. Na apelantov prigovor da je učinjena povreda postupka jer mu nije omogućeno da prisustvuje sjednici CIK-a, sud je u obrazloženju rješenja naveo da nije osnovan, obzirom da mu je u toku postupka data mogućnost da se izjasni o svim činjenicama ko i o svim dokazima, u skladu sa članom 129. Zakona o upravnom postupku («Službeni glasnik BiH» br. 29/02 do 88/07), što je vidljivo i iz apelantove izjave od 5. januara 2009. godine. Na osnovu svega navedenog, sud je zaključio da je pobijana odluka CIK-a pravilna i zakonita, a žalba neosnovana, pa je ista primjenom člana 81. stav 1. druga rečenica, Zakona o upravnim sporovima BiH, odbijena.
5. Apelant se u apelaciji žali da mu je donošenjem osporenog rješenja povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na rad. Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što mu nije dato pravo na sasušanje.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Suda BiH, kojom je odbijena njegova žalba protiv odluke CIK-a, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
8. Ustavni sud je, u predmetu AP-2418/06, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava po kojoj izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije (Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997-VI).
9. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud je zaključio da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. Evropske konvencije, a član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su navodi apelanta inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Osim toga, apelant smatra da su mu osporenom odlukom Suda BiH povrijeđeno njegovo pravo na rad. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Također navedenim paktom zagarantovano je pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelant ne navodi da je diskrimisan u uživanju prava na rad, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na rad nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović