Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3452/09 (A.D. «Merkur» Teslić)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3452/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3452/09, rješavajući apelaciju A.D. «Merkur» Teslić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.D. «Merkur» Teslić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 87 0 P 003542 09 Rev od 18. avgusta 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 003542 09 Gž od 29. aprila 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 003542 09 P od 17.

marta 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 087-0-P- 07-000 156 od 24. novembra 2008. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću broj 087-0-P-07-000 156 od 19. juna 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. A.D. «Merkur» Teslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 2. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 87 0 P 003542 09 Rev od 18. avgusta 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 003542 09 Gž od 29. aprila 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 003542 09 P od 17. marta 2009. godine, rješenja Osnovnog suda broj 087-0-P-07-000 156 od 24. novembra 2008. godine i presude Osnovnog suda broj 087-0-P-07-000 156 od 19. juna 2008. godine.

2. Osnovni sud je 19. juna 2008. godine donio presudu broj 087-0-P-07-000 156 kojom je utvrđeno da Z.D. (u daljnjem tekstu: tužiteljjica) nije na zakonit način prestao radni odnos kod apelanta, te je: «poništeno kao nezakonito apelantovo rješenje broj 217/07 od 30. aprila 2007. godine o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici broj 76/06 od 24. novembra 2006. godine i odluka apelanta bez broja od 18. juna 2007. godine kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa». Presudom je apelant obavezan da tužiteljicu vrati na posao, da joj isplati nesiplaćene plate sa zakonskim kamatama, uplati doprinose Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka, sve pobliže precizirano u dsipozitivu navedne presude.

3. Osnovni sud je 24. novembra 2008. godine donio rješenje broj 087-0-P-07-000 156 kojim je odbačena kao neblagovremena apelantova žalba izjavljena protiv presude Osnovnog suda broj 087- 0-P-07-000 156 od 19. juna 2008. godine.

4. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je članom 203. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br.58/03,85/03 i 74/05 i 63/07; u daljjem tekstu: ZPP) propisano da protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu izjaviti žalbu u zakonskom roku, računajući od dana donošenja presude, odnosno ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama zakona o dostavljanju, u zakonskom roku računajući od dana dostavljanja prepisa presude. Nadalje, da je članom 422. ZPP je propisano da rok za podnošenje žalbe na presudu, odnosno rješenje iz radnih odnosa iznosi 15 dana, kako stoji i u pouci o pravnom lijeku presude koja se žalbom pobija. Osnovni sud je istakao da je u konkretnom slučaju, rok za žalbu počeo teći sljedećeg dana nakon dana donošenja presude, dakle 20. juna 2008. godine, budući da presuda nije dostavljena u skladu sa odredbama zakona o dostavljanju, već su stranke po zaključenju glavne rasprave obaviještene da će odluka biti donesena dana 19. juna 2008. godine, te da im ona neće biti dostavljena putem pošte, a da im rok za žalbu počinje teći sljedećeg dana nakon dana donošenja. Posljednji dan za izjavljivanje žalbe bio je dan 4. juli 2008. godine, pa kako je žalba izjavljena poslije isteka zakonskog roka za njeno podnošenje, Osnovni sud je na osnovu člana 213. st.l. ZPP odbacio apelantovu žalbu kaoneblagovremenu.

5. Osnovni sud je 17. marta 2009. godine donio rješenje broj 87 0 P 003542 09 P kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev za povrat u pređašnje stanje.

6. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je 16. jula 2008. godine punomoćnik apelanta podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, zbog propuštanja izjavljivanja žalbe, s prijedlogom da se pravosnažna presuda Osnovnog suda broj 087-0-P-07-000 156 od 19. juna 2008. godine ukine. Nadalje, Osnovni sud je istakao da je članom 329. stav 2. ZPP propisano da se prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnosi u roku od 8 dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek docnije saznala za propuštanje, od dana kad je to saznala. Stavom 3. istog člana je propisano da se poslije proteka 60 dana od dana propuštanja ne može tražiti povraćaj u pređašnje stanje. Takođe, Osnovni sud je naveo da je prijedlog podnesen nakon isteka subjektivnog zakonskog roka od 8 dana, obzirom da je apelant za propuštanje saznao 19. juna 2008. godine, kada je presuda donesena i prema redovnoj praksi suda dostavljena pisarnici gdje je stranke mogu preuzeti, kako im je to saopšteno po zaključenju glavne rasprave dana 19. maja 2008. godine. U konkretnom slučaju iz naprijed navedenih razloga, nije ni bilo razloga koji bi prouzrokovali propuštanje roka za izjavljivanje žalbe protiv presude od strane tužene.

7. Okružni sud je 29. aprila 2009. godine donio rješenje kojim su odbijene žalbe apelanta izjavljene protiv rješenja Osnovnog suda broj 087-0-P-07-000 156 od 24. novembra 2008. godine i rješenja broj 87 0 P 003542 09 p od 17. marta 2009. godine

8. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbacio žalbe apelanta izjavljene protiv presude od 19. juna 2008. godine i rješenja od 17. marta 2008. godine kao neblagovremeno podnesene, jer i po mišljenju ovog suda on nije dokazao da je iz opravdanih razloga žalbe podnio po isteku rokova iz člana 422. ZPP (koji iznosi 15 dana od dana donošenja presude) i člana 329. stav 2. i 3. ZPP (koji iznosi 8 dana od dana kada je prestao razlog za propuštanje, odnosno 60 dana od dana propuštanja), tako da su se ispunile pretpostavke iz članova 332. stav 1. i 213. stav 1. ZPP, za odbacivanje žalbi tuženog, kako je to pravilno prvostepeni sud i ocijenio.

9. Vrhovni sud je 18. avgusta 2009. godine donio rješenje kojim je odbačen apelantov zahtjev za reviziju izjavljen protiv rješenja Okružnog suda broj 87 0 P 003542 09 Gž od 29. aprila 2009. godine.

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. U konkretnom slučaju, apelant nije Osnovnom sudu blagovremeno izjavio žalbu protiv presude Osnovnog suda broj 087-0-P-07-000 156 od 19. juna 2008. godine. Iz tog razloga Osnovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove žalbe, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti žalbu protiv navedene presude ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP- 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem žalbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio žalbu na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3452/09 (A.D. «Merkur» Teslić) | Sudska praksa | Aktio