Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3904/09 (M. N.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3904/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3904/09, rješavajući apelaciju Mirjane Nižić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Nižić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001017 od 15. septembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-08-000 116 od 12. maja 2008. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 063-0-
P-07-000 626 od 12. marta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirjana Nižić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lisica, koju zastupa Ivan Herceg, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 10. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-001017 od 15. septembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-
Gž-08-000 116 od 12. maja 2008. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 063-0-P-07-000 626 od 12. marta 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 063-0-P-07-000 626 od 12. marta 2008. godine obavezna je Hrvatska pošta d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantici isplati iznos od 6.057,02 KM na ime neisplaćenog dijela plaća za period od 1. septembra 2002. godine do 30. septembra 2005. godine, sa zakonskim zateznim kamatama od 26. oktobra 2007. godine pa do isplate. Stavom II izreke presude obavezna je tužena da apalentici uplati pripadajući zakonski dio na ime neisplaćenog dijela mjesečnih doprinosa poreza koji proističe iz plaće za period od 1. septembra 2002. godine do 30. septembra 2003. godine u iznosu od 4.177,56 KM, kao i da joj nadokanadi troškove postupka u iznosu od 1.085,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12. marta 2008. godine. U preostalom dijelu je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 116 od 12. maja 2008. godine žalba tužene je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena tako da je tužena obavezana da apelantici na ime neisplaćenog diječa plaća za period od 1. oktobra 2004. godine do 30. septembra 2005. godine isplati iznos od 1.733,53 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 26. oktobra 2007. godine, kao i da joj uplati zakonski pripadajući dio, na ime neisplaćenog dijela mjesečnih poreza koji proističu iz plaća, za period od 1. oktobra 2004. godine do 30. septembra 2005. godine u iznosu od 1.195,62 KM. Sa viškom tužbenog zahtjeva, preko naprijed dosuđenog, apelantica je odbijena. Istom presudom je odbijena apelantičina žalba i preinačena odluka o troškovima postupka tako da je tužena dužna apelantici isplatiti troškove parničnog postupka u iznosu od 520,00 KM umjesto ranije dosuđenog iznosa od 1.085,60 KM.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001017 od 15. septembra 2009. godine odbačena je nedopuštena apelantičina revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 008-0-
Gž-08-000 116 od 12. maja 2008. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Kako se u konketnom slučaju radi o novčanom potraživanju, a pobijani dio pravomoćne presude (7.305,43 KM) ne prelazi vrijednosni kriterij (10.000,00 KM) za dopustivost revizije iz naprijed citirane odredbe, sud je odlučio kao u dispozitivu osporenog rješenja. Osim toga, Vrhovni sud je našao da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.
5. Apelantica se žale da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustva Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije odnosno prava na opću zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantičina revizija je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001017 od 15. septembra 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 116 od 12. maja 2008. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici uručena presuda Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 116 od 12. maja 2008. godine. Budući da je Vrhovni sud 15. septembra 2009. godine donio rješenje broj 070-0-Rev-08-001017, podrazumijeva se da je apelantica presudu Kantonalnog suda morala primiti prije tog datuma. Obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primili presudu Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-
08-000 116 od 12. maja 2008. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović