Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-12/10 (P. M., M. M. i M. M.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-12/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 12/10, rješavajući apelaciju Petra Miloševića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Miloševića, Milete Milošević i Mire Milošević podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Uvp-08-000 147 od 16. oktobra 2009. godine, presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-U-07-000 091 od 4. februara 2008. godine, zaključka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Gacko, broj 17-473-

7/06 od 21. marta 2007. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, broj 04-473-132/2006 od 5. marta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Miloševića, Milete Milošević i Mire Milošević podnesena protiv rješenja Opštinskog sekretarijata za poslove uprave Opštine Gacko, broj 03-473-83 od 1. oktobra 1987. godine i rješenja Opštinske komisije za komunalne, katastarske i imovinsko-pravne poslove Opštine Gacko, broj 03-473-23 od 18. maja 1987. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Milošević, Mileta Milošević i Mira Milošević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Srđevića, Petrovaradina, odnosno, Novog Sada, podnijeli su 28. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-08-000 147 od 16. oktobra 2009. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-U-07-000 091 od 4. februara 2008. godine, zaključka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Gacko (u daljnjem tekstu: Područna jedinica), broj 17-473-7/06 od 21. marta 2007. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 04-473-132/2006 od 5. marta 2007. godine, rješenja Opštinskog sekretarijata za poslove uprave Opštine Gacko (u daljnjem tekstu: Opštinski sekreterijat), broj 03-473-

83 od 1. oktobra 1987. godine i rješenja Opštinske komisije za komunalne, katastarske i imovinsko-pravne poslove Opštine Gacko (u daljnjem tekstu: Opštinska komisija), broj 03-473-23 od 18. maja 1987. godine.

2. Rješenjem Opštinske komisije, 03-473-23 od 18. maja 1987. godine, eksproprisana je nekretnina pobliže označena u tom rješenju, od Bosiljke Milošević, nakon čega je sačinjen sporazum o naknadi za ovu nepokretnost broj 03-473-24 od 1. juna 1987. godine.

3. Rješenjem Opštinskog sekretarijata, broj 03-473-83 od 1. oktobra 1987. godine, usvojen je zahtjev Bosiljke Milošević za eksproprijaciju preostalih nekretnina, pobliže označene u tom rješenju, te precizirana prava korisnika eksproprijacije i Bosiljke Milošević.

4. Rješenjem Područne jedinice, broj 17-473-7/06 od 28. augusta 2006. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanata za obnovu postupaka koji su okončani rješenjima broj 03-473-23 od 18. maja 1987. godine i broj 03-473-83 od 1. oktobra 1987. godine, međutim, rješenjem Republičke uprave, broj 04-473-103/2006 od 15. novembra 2006. godine, poništeno je prethodno navedeno rješenje Područne jedinice i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

5. Zaključkom Područne jedinice, broj 17-473-7/06 od 4. decembra 2006. godine, dozvoljeno je ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem Opštinske komisije, broj 03-473-23 od 18. maja 1987. godine i postupka koji je okončan rješenjem Opštinskog sekretarijata, broj 03-473-83 od 1. oktobra 1987. godine, i određeno da će se po pravosnažnosti ovog zaključka zakazati usmena rasprava na koju će se pozvati sve zainteresovane stranke u cilju odbrane njihovih prava i pravnih interesa, međutim, rješenjem Republičke uprave, broj 04-473-132/2006 od 5. marta 2007. godine, poništeno je prethodno navedeno rješenje Područne jedinice i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

6. Zaključkom Područne jedinice, broj 17-473-7/06 od 21. marta 2007. godine, odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanata za ponavljanje postupaka koji su okončani rješenjem o eksproprijaciji nekretnina, broj 03-473-23 od 18. maja 1987. godine i broj 03-473-83 od 1. oktobra 1987. godine.

7. Rješenjem Republičke uprave, broj 05-473-77/07 od 24. augusta 2007. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv zaključka Područne jedinice od 21. marta 2007. godine.

8. Presudom Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 091 od 4. februara 2008. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanata podnesena protiv rješenja Republičke uprave od 24. augusta 2007. godine.

9. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 147 od 16. oktobra 2009. godine, odbijen je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda.

10. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;“

U odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 147 od 16. oktobra 2009. godine, presudu Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 091 od 4. februara 2008. godine, zaključak Republičke uprave, broj 17-473-7/06 od 21. marta 2007. godine i rješenje Republičke uprave, broj 04-473-132/2006 od 5. marta 2007. godine

12. Ustavni sud primjećuje da se apelanti žale na odluke koje su donesene u postupku u kojem su upravni organi i redovni sudovi odlučivali o njihovom prijedlogu za ponavljanje postupaka, koji su okončani rješenjem o eksproprijaciji nekretnina, broj 03-473-23 od 18. maja 1987. godine i broj 03-

473-83 od 1. oktobra 1987. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak, u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanata za ponavljanje pravosnažno okončanih upravnih postupaka, tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog upravnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanata. U ovom postupku odlučivalo se samo o tome da li će biti odobren ponovni upravni postupak ili ne.

13. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su donesene pobijane odluke, koji se vodio po prijedlogu apelanata za ponavljanje postupaka okončanih rješenjem o eksproprijaciji nekretnina, broj 03-473-23 od 18. maja 1987. godine i broj 03-473-83 od 1. oktobra 1987. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenih postupaka. Iz navedenog proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelanti ne mogu pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Apelanti smatraju da je zbog odbacivanja prijedloga za obnovu postupka povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelanti pobijaju odluke upravnih organa i redovnih sudova, donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje upravnih postupaka, u kojem se odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenih postupaka. Takođe, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

U odnosu na rješenja Opštinskog sekretarijata i Opštinske komisije

15. Prema gore navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.

16. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.

17. Imajući u vidu da su apelanti, u konkretnom slučaju u apelaciji naveli da osporavaju rješenje Opštinskog sekretarijata, broj 03-473-83 od 1. oktobra 1987. godine i rješenje Opštinske komisije, broj 03-473-23 od 18. maja 1987. godine, koji su doneseni u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju u ovom dijelu.

18. Zbog svega navedenog, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju u ovom dijelu.

19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno, ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine,Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-12/10 (P. M., M. M. i M. M.) | Sudska praksa | Aktio