Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-61/10 (V. R.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-61/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 61/10, rješavajući apelaciju Vid Race , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vida Race podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-07-000 734 od 26. marta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vida Race podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-
000 175 od 9. novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vid Raca (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gradiške, podnio je 31. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000 734 od 26. marta 2008. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-
Uvp-08-000 175 od 9. novembra 2009. godine.
2. Zaključkom Odjeljenja za urbanizam, građenje, komunalne i stambene poslove Opštine Gradiška (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 04-364-000211/2006 od 22. juna 2006. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-364-378/06 od 17. jula 2007. godine, odbačena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Odjeljenja broj 04-364-000211/2006 od 9. juna 2006. godine u pravnoj stvari donošenja rješenja o urbanističkoj saglasnosti, uz obrazloženje da je izjavljena od neovlaštenog lica. Predmetnim rješenjem Odjeljenja je data urbanistička saglasnost M.A. za izgradnju ograde na parceli k.č. br. 605/1 i 618/5 k.o. B. Jankovac, zona IV gradskog građevinskog zemljišta.
3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 734 od 26. marta 2008. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 17. jula 2007. godine.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 175 od 9. novembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 26. marta 2008. godine.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 734 od 26. marta 2008. godine
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-
283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 734 od 26. marta 2008. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenom presudom Vrhovnog suda broj 118-0-
Uvp-08-000 175 od 9. novembra 2009. godine odbijen kao neosnovan.
9. Samo se po sebi razumije da je apelant presudu Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 734 od 26. marta 2008. godine primio prije 9. novembra 2009. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je odbijen zahtjev zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. Budući da je apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda broj 011-0-U-
07-000 734 od 26. marta 2008. godine.
Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 175 od 9. novembra 2009. godine
10. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da mu je presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-
000 175 od 9. novembra 2009. godine, kojom je kao neosnovan odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 734 od 26. marta 2008. godine, povrijeđeno pravo na imovinu.
11. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja imovinskih prava i obaveza apelanta. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje osporene presude Okružnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o njegovim imovinskim pravima i obavezama u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na imovinu, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović