Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2278/09 (M. K.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2278/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-2278/09, rješavajući apelaciju Milene Kobas, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Kobas podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 110 U 00068408 od 13. maja 2009. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Milena Kobas (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, podnijela je 13. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 110 U 00068408 od 13. maja 2009. godine. Apelantica je 14. septembra 2009. godine i 16. februara 2010. godine dostavila dopune apelacije.
2. Prema stanju spisa, apelantica se dopisom od 24. marta 2008. godine obratila Republičkoj upravi za inspekcijske poslove-Odjeljenje Banja Luka-Inspekcija rada (u daljnjem tekstu: Inspekcija rada) sa zahtjevom da naloži njenom poslodavcu Fondu za Penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: poslodavac) da postupi u skladu sa članom članom
137. Zakona o radu-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 55/07, u daljnjem tekstu: Zakon o radu). U dopisu je navela da je poslodavac ponudio zaključenje ugovora o radu pod izmijenjenim uslovima, koji je odbila potpisati jer iz tog ugovora ne može izračunati iznos svoje plate. Takođe, navela je da joj poslodavac nije ponudio zaključenje ugovora u kojem bi postojala odredba kojom bi se obavezao da će joj isplaćivati platu po najnižoj cijeni rada utvrđenoj Granskim kolektivnim ugovorom finansijskih organizacija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), a nije joj ni isplaćivao takvu platu, niti joj je dao otkaz ugovora o radu, zbog čega je i zatražila od Inspekcije rada da postupi na navedeni način.
3. Na apelanticinu inicijativu, Inspekcija rada je izvršila vanredni inspekcijski pregled i nakon toga donijela Rješenje broj 26.2.10/173-1951/08 od 15. aprila 2008. godine, kojim je naloženo poslodavcu da otkloni nepravilnosti koje su utvrđene prilikom vršenja vanrednog inspekcijskog pregleda iz oblasti radnih odnosa, odnosno da izvrši obračun i isplati plate zaposlenim radnicima za mart 2008. godine u skladu sa Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom.
4. Prema informacijama u spisu predmeta, poslodavac je izjavio žalbu protiv Rješenja Inspekcije rada od 15. aprila 2008. godine, koju je Ministarstvo rada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) odbilo drugostepenim rješenjem i potvrdilo osporeno rješenje, pa je poslodavac podnio tužbu protiv tog rješenja Ministarstva, koju je Okružni sud uvažio Presudom broj 110 U 00068408 od 13. maja 2009. godine i poništio osporeni akt.
5. Takođe, iz podataka u spisu predmeta proizilazi da je Ministarstvo, postupajući presudi Okružnog suda, donijelo rješenje broj 16-173-6183/08 od 15. juna 2009. godine, kojim je poništilo Rješenje Inspekcije rada od 15. aprila 2008. godine i predmet vratilo na ponovni postupak, sa uputom da se utvrdi činjenica da li je poslodavac potpisnik Kolektivnog ugovora, kao i da je u ponovnom postupku zapisnikom od 7. jula 2009. godine konstatovano da poslodavac nije potpisnik tog ugovora.
6. Apelantica se žali da joj odluke koje su donesene u predmetnom inspekcijskom postupku nisu dostavljene, niti joj je omogućeno da učestvuje u predmetnom postupku i da koristi pravne lijekove, zbog čega smatra da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.stav Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da je stranka u predmetnom postupku navodeći da to proizilazi iz odredaba Zakona o opštem upravnog postupku i Zakona o inspekcijama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske, br. 113/05 i 1/08, u daljnjem tekstu: Zakon o inspekcijama).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 1.b) i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 15. stav 1.b) Pravila Ustavnog suda glasi:
Učesnici u postupku su:b. stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se pobija apelacijom… Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
8. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluke donesene u postupku inspekcijskog nadzora u kojem su učesnici bili njen poslodavac i Inspekcija rada, dok apelantica nije bila učesnik predmetnog postupka, ni u svojstvu stranke, ni u svojstvu zainteresovanog lica. Iako je apelantica inicirala pokretanje predmetnog postupka inspekcijskog nadzora nad radom poslodavca iz oblasti radnih odnosa, Ustavni sud primjećuje da se prema odredbama čl. 14. i 80. Zakona o inspekcijama, koji reguliše oblast inspekcije rada i zaštite na radu i ovlaštenja inspektora predmetni postupak vrši poslužbenoj dužnosti, kao i da iz odredaba navedenog zakona proizilazi da apelantica ne može imati svojstvo stranke u tom postupku, pa proizilazi da apelantica budući da nije bila stranka u postupku koji se pobija apelacijom nije lice koje, u konkretnom slučaju, ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović