Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1594/09 (A. P.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1594/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-1594/09, rješavajući apelaciju Anđe Pejić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđe Pejić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 75 09 Mal 000341 09 Rev od 26. augusta 2009. godine, rješenja Okružnog suda Banja Luka, broj 75 0 Mal 000341 09 Gž od 10. marta 2009. godine i presude Osnovnog suda Mrkonjić Grad, broj 75 0 Mal 00341 08 Mal od 24. novembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Anđa Pejić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banja Luke, podnijela je 20. maja 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 75 09 Mal 000341 09 Rev od 26. augusta 2009. godine, rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu:Okružni sud), broj 75 0 Mal 000341 09 Gž od 10. marta 2009. godine i presude Osnovnog suda Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu:Osnovni sud), broj 75 0 Mal 00341 08 Mal od 24. novembra 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 75 0 Mal 00341 08 Mal od 24. novembra 2008.

godine, obavezana je Opština Ribnik-Odjeljenje za opštu upravu (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantici, na ime pomoći u slučaju smrti ratnog vojnog invalida druge kategorije, isplati iznos od 1.267,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 25. decembra 2001. godine do konačne isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.329,40 KM.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj 75 0 Mal 000341 09 Gž od 10. marta 2009. godine, a povodom žalbe tužene prvostepena presuda je ukinuta, a tužba odbačena iz formalnih razloga, zato što za rješavanje spora vezanog za isplatu pomoći u slučaju smrti ratnog vojnog invalida, prema članu 103. stav 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca (''Službeni glasnik RS'', broj 35/99) nije nadležan sud već opštinski organ uprave nadležan za pitanje boraca i žrtava rata.

4. Apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, protiv rješenja Okružnog suda, broj 75 0 Mal 000341 09 Gž od 10. marta 2009. godine, koji je rješenjem broj 75 09 Mal 000341 09 Rev od 26. augusta 2009. godine odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da vrijednost spora, a i pobijanog dijela pravosnažnog rješenja koji iznosi 1.267,65 KM, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je shodno tome revizija odbačena kao nedozvoljena u smislu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

5. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske kovencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, Odluke broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantica se žali na rješenje Vrhovnog suda, broj 75 09 Mal 000341 09 Rev od 26. augusta 2009. godine i rješenje Okružnog suda, broj 75 0 Mal 000341 09 Gž od 10. marta 2009. godine, kojim je po službenoj dužnosti ukinuta presuda Osnovnog suda, broj 75 0 Mal 00341 08 Mal od 24. novembra 2008. godine, a tužba apelantice odbačena zbog toga što za rješavanje ovog spora nije nadležan sud već organ uprave nadležan za pitanje boraca i žrtava rata.

9. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, „na svakoj državi potpisnici sporazuma je da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uvjete za pokretanje postupaka“ (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije, presuda od 6. novembra 1980. godine, serija A, broj 39, stav 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Evropska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sisteme država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Evropska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Evropske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sistemu» (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A broj 24, stav 48). Prema tome, zaštita apelantovih ustavnih prava je, prije svega, zadatak upravnih organa i redovnih sudova, a tek onda Ustavnog suda.

10. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je pobijanim odlukama tužba apelantice odbačena iz formalnih razloga, budući da redovni sudovi nisu nadležni da u parničnom postupku rješavaju o pravima koja se ostvaruju u upravnom postupku. U vezi sa predmetnim potraživanjim apelantice Ustavni sud smatra, da se radi o potraživanjima za koja je članom 103. stav 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca (''Službeni glasnik RS'' broj 35/99) propisano da je nadležan opštinski organ uprave a ne sud. Prema navedenim odredbama apelantica je svoja potraživanja mogla ostvariti jedino pred nadležnim opštinskim organima uprave.

11. Dakle, pobijanim odlukama nije odlučeno o potraživanjima apelantice, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena stvarno nadležnom organu. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala podnijeti tužbeni zahtjev stvarno nadležnom organu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nije djelotvorno iscrpila pravne lijekove, jer predmetna tužba nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena zbog neiscrpljivanja pravih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1594/09 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio