Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-113/10 (S. P., N. Č., R. P., S. Ž.,)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-113/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 113/10, rješavajući apelacije Safeta Pendića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Safeta Pendića, Nihada Čička, Ramiza Pinjića, Sehadina Žilića, Omera Ćibe i Samira Muslima podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, br. 009-0-Gž-07-0001652 od 21. oktobra 2009. godine i 009-0-Gž-08-
001743 od 21. oktobra 2009. godine i presuda Općinskog suda u Sarajevu, br. 065-0-P-06-003092 od 20. decembra 2007. godine i 065-
0-P-06-004129 od 23. novembra 2007. godine, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. Safet Pendić, Nihad Čičak, Ramiz Pinjić, Sehadin Žilić, Omer Ćibo i Samir Muslim (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, Zenice, Sarajeva, odnosno, Konjica, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnijeli su 12. januara 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), br. 009-0-Gž-07-0001652 od 21. oktobra 2009. godine i 009-0-Gž-
08-001743 od 21. oktobra 2009. godine i presuda Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. 065-0-P-06-003092 od 20. decembra 2007. godine i 065-0-P-06-004129 od 23. novembra 2007. godine.
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-113/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP-113/10 i AP-114/10.
3. Presudama Općinskog suda, br. 065-0-P-06-003092 od 20. decembra 2007. godine i 065-0-P-
06-004129 od 23. novembra 2007. godine, obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine Vlada Federacije Bosne i Hercegovine da apelantima isplati na ime plata i regresa iznose precizirane u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.
4. Presudama Kantonalnog suda, br. 009-0-Gž-07-0001652 od 21. oktobra 2009. godine i 009-0-
Gž-08-001743 od 21. oktobra 2009. godine, prvostepene presude su preinačene tako da su apelanti odbijeni sa postavljenim tužbenim zahtjevom za isplatu plata i regresa, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.
5. Apelanti navode da su izjavili revizije protiv presuda Kantonalnog suda, i postupci po revizijama su u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
6. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupci o predmetima apelacija su, nakon izjavljenih revizija, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluke o revizijama.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.
11. Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da su u konkretnom slučaju revizije izjavili apelanti, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama prejudicirao odluke o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanata, apelacije su preuranjene, budući da su podnesene prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, bez obzira na vrstu i razloge tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojim su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović