Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3665/09 (Z.A.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3665/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3665/09 rješavajući apelaciju Z.A. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.A. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-000109 od 2. septembra 2009. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-06-001073 od 27. novembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Z.A. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Đuro Ćopić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 23. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske Federacije (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-09-000109 od 2. septembra 2009. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-001073 od 27. novembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-9112/99 od 28. aprila 2006. godine usvojena je apelantičina tužba koju je podnijela zajedno sa M.A. protiv tužene Republike Srpske-Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), te je utvrđeno da su M.Z. i apelantica uplatom novčanih sredstava u Stambeni fond bivše JNA na ime otkupa stana koji se nalazi u Banjoj Luci stekli pravo zaključenja pismenog ugovora o otkupu stana i naloženo je tuženoj da sa apelanticom zaključi i sudski ovjeri pismeni ugovor o otkupu navedenog stana u skladu sa kriterijima propisanim Zakonom o privatizaciji državnih stanova Republike Srpske, na način bliže naveden u izreci presude. Pored toga, tuženoj je naloženo da apelantici isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 6.741 KM.

3. Rješavajući po žalbi tužene, Okružni sud donio je presudu broj 011-0-Gž-06-001073 od 27. novembra 2006. godine kojom je ukinuo prvostepenu presudu u usvajajućem dijelu, te apelatničinu tužbu odbacio kao nedozvoljenu, dok je dio presude u odluci o troškovima ukinuo i vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-000109 od 2. septembra 2009. godine odbačena je kao nedopuštenu apelantičina revizija izjavljena protiv drugostepene presude, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM u skladu sa Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je obrazložio da, budući da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju iznosi 7.266,12 KM, apelantičina revizija je nedozvoljena, jer navedeni iznosi ne prelaze iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem broj 118-0-Rev-09-000109 od 2. septembra 2009. godine odbacio kao nedopuštenu apelantičinu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001073 od 27. novembra 2006. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantičinom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001073 od 27. novembra 2006. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001073 od 27. novembra 2006. godine, s obzirom da je apelantica protiv iste izjavila reviziju Vrhovnom sudu 17. januara 2007. godine. Apelantica je, dakle, presudu Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001073 od 27. novembra 2006. godine primila prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. novembra 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3665/09 (Z.A.) | Sudska praksa | Aktio