Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4184/09 (L. P. i T. P.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4184/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 4184/09, rješavajući apelaciju Lejle Patković i Tarika Patkovića., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lejle Patković i Tarika Patkovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000804 od 8. oktobra 2009.

godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-753/05 od 18.

decembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Lejla Patković i Tarik Patković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća, koje zastupa Emira Imširević, advokat iz Bihaća, podnijeli su 30. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-000804 od 8. oktobra 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-753/05 od 18. decembra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.89/04 od 13. aprila 2005. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata i obavezane su Željeznice F BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima na ime izgubljenog izdržavanja-rente plaća iznose pobliže utvrđene u dispozitivu navedene presude. Istom presudom odbijen je višak tužbenog zahtjeva i apelanti su oslobođeni obaveze plaćanja sudskih taksi na tužbu i presudu.

3. Dopunskom presudom Općinskog suda broj P-84/04 od 24. marta 2006. godine izmjenjena je izreka presude od 13. aprila 2005. godine tako što je sud odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na sporedna potraživanja apelanata (kamatu), dok je u ostalom dijelu izreka ranije presude ostala neizmjenjena.

4. Odlučujući o žalbi apelanata protiv presude Općinskog suda broj P.89/04 od 13. aprila 2005. godine, Kantonalni sud je donio presudu broj Gž-753/05 od 18. decembra 2007. godine kojom je odbacio žalbu u dijelu koji se odnosi na dio presude kojim je usvojen njihov tužbeni zahtjev i dio kojim su apelanti oslobođeni plaćanja sudskih taksi, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000804 od 8. oktobra 2009. godine odbačena je revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-753/05 od 18. decembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su apelant u ovoj pravnoj stvari materijalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku, «Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) i kako je procesni položaj svakog od njih samostalan, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. Vrhovni sud je dalje naveo da kako pobijani dio drugostepene presude ni za jednog od njih ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM predviđen odredbom člana 237. stav 2. ZPP, a po nalaženju ovog suda nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz stava 3. naprijed citiranog člana za dopustivost revizije, revizija apelanta nije dopuštena.

6. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju revizija apelanata je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000804 od 8. oktobra 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj Gž-753/05 od 18. decembra 2007. godine.

10. Obzirom da je presuda Kantonalnog suda broj Gž-753/05 od 18. decembra 2007. godine, punomoćniku apelanata uručena 9. januara 2008. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Kantonalnog suda broj Gž-753/05 od 18. decembra 2007. godine.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti podnesu apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4184/09 (L. P. i T. P.) | Sudska praksa | Aktio