Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-67/10 (O. G.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-67/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 67/10, rješavajući apelaciju Obrada Golića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Obrada Golića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000170 od 5. novembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda Mostar broj 007-0-U-07-000152 od 27. marta 2007. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline broj UP-09-04-25-44/05 od 7. februara 2007. godine i zaključka Odjela za stambene poslove i obnovu Grada Mostarabroj 02-V-04-25-1-104/02 od 15. marta 2005. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Obrad Golić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa zajednička advokatska kancelarija Kebo i Guzin, iz Mostara, podnio je 5. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000170 od 5. novembra 2009. godine. presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-U-

07-000152 od 27. marta 2007. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-09-04-25-44/05 od 7. februara 2007. godine i zaključka Odjela za stambene poslove i obnovu Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 02-V-

04-25-1-104/02 od 15. marta 2005. godine

2. Zaključkom Odjela broj 02-V-04-25-1-104/02 od 15. marta 2005. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva broj UP-09-04-25-44/05 od 7. februara 2007. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u ulici Ante Starčevića broj 34. u Mostaru. U obrazloženju je navedeno da je apelant predmetni zahtjev podnio 25. februara 2002. godine, dakle nakon proteka prekluzivnog roka iz člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine FBiH“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 11/01 i 56/01) kojim je propisano da se zahtjev za vraćanje stana u posjed mora podnijeti u roku do 15 mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona, odnosno do 4. jula 1999. godine, a iznimno do 4. oktobra 1999. godine.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000152 od 27. marta 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 7. februara 2007. godine. U obrazloženju je navedeno da su upravni organi pravilno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo u pogledu blagovremenosti apelantovog podnošenja zahtjeva za vraćanje u posjed predmetnog stana.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000170 od 5. novembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 27. marta 2007. godine. U obrazloženju je navedeno da je Kantonalni sud pravilno primijenio materijalno pravo, te da je neosnovan apelantov zahtjev da su mu pobijanom presudom povrijeđena prava iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000170 od 5. novembra 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelant je 25. februara 2002. godine podnio Odjelu zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana, koji je zaključkom broj 02-V-04-25-1-104/02 od 15. marta 2005. godine odbacio zahtjev kao neblagovremen. Ovakav zaključak potvrdilo je i Ministarstvo rješenjem broj UP-

09-04-25-44/05 od 7. februara 2007. godine, odbijajući apelantovu žalbu kao neosnovanu. Apelant je pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 7. februara 2007. godine. Kantonalni sud je, odlučujući o tužbi, donio presudu broj 007-0-U-07-000152 od 27. marta 2007. godine, kojom je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu. Ovu presudu je potvrdio i Vrhovni sud presudom broj 070-0-Uvp-07-000170 od 5. novembra 2009. godine, odbijajući kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

9. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za vraćanje stana u posjed, već je isti odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje apelantovog prava na vraćanje u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za vraćanje stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-

1310/06 od 15. februara 2007. godine).

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-67/10 (O. G.) | Sudska praksa | Aktio