Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2615/09 («AUTOGRANA» AD Priboj)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2615/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2615/09, rješavajući apelaciju «AUTOGRANA» AD Priboj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «AUTOGRANA » AD Priboj podnesena zbog nepostupanja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine po žalbi u predmetu broj 07-374-280/96, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «AUTOGRANA» AD Priboj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Bekir Gavrankapetanović i Damir Koldžo, advokati iz Sarajeva, podnio je 14. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine po žalbi u predmetu broj 07-374-280/96.

2. Rješenjem Ministarstva privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-374-280/96 od 6. oktobra 2004. godine, utvrđeno je postojanje prava apelanta na imovinu koja u naravi predstavlja poslovni prostor u ulici Bulevar Meše Selimovića broj 23, Općina Novo Sarajevo. Istim rješenjem raskinut je ugovor o korištenju imovine br. 07-374-280/96 od 14. juna 1996. godine zaključen između Gradskog sekretarijata za privredu i finansije Grada Sarajeva i D.D. «Autograna» Sarajevo.

3. Protiv rješenja Ministarstva broj 07-374-280/96 od 6. oktobra 2004. godine, «Autograna» d.o.o. Sarajevo je 11. aprila 2005. godine izjavila žalbu koja je 15. aprila 2005. godine zajedno sa cijelim spisom dostavljena Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kao drugostepenom organu na daljnje postupanje. Prema stanju spisa postupak pred drugostepenim organom je u toku.

4. Apelant se 7. maja 2009. godine obratio Ministarstvu sa zahtjevom za povrat predmetnog prostora. Navedenim zahtjevom apelant je tražio hitno postupanje Ministarstva po žalbi «Autograna» d.o.o. Sarajevo. Također, apelant se bezuspješno obraćao i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine od koje je tražio podatke u vezi sa predmetnom žalbom.

5. Iz stanja spisa, proizlazi da apelant nije pokrenuo upravni spor zbog neodlučivanja upravnih organa u predmetnom postupku.

6. Apelant smatra da mu je zbog nepostupanja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine po žalbi u predmetu broj 07-374-280/96 povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Ministarstva broj 07-374-280/96 od 6. oktobra 2004. godine utvrđeno postojanje prava apelanta na imovinu (predmetni poslovni prostor). Protiv navedenog rješenja «Autograna» d.o.o. Sarajevo je izjavila žalbu koja do podnošenja apelacije nije riješena. Apelant smatra da mu je zbog nepostupanja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine po žalbi u predmetu broj 07-374-280/96 povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom postupku ne egzistira konačna odluka koju bi apelant mogao osporavati svojom apelacijom, odnosno da je apelant propustio da iskoristi raspoložive pravne lijekove kako bi došao do konačne sudske odluke u ovom predmetu. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05) propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom, propisom određenom kraćem roku donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Dakle, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je apelant kao učesnik u postupku, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu imao mogućnost da se, zbog neodlučivanja drugostepenog organa uprave o izjavljenoj žalbi u konkretnom predmetu, obrati upravnoj inspekciji u skladu sa članom 10. Zakona o upravnim sporovima, te ukoliko isti ne postupi u skladu sa zahtjevom upravne inspekcije, imao bi mogućnost pokretanja upravnog spora pred nadležnim kantonalnim sudom. Propuštanjem da iskoristi navedene pravne lijekove apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne sudske odluke o predmetu apelacije. S obzirom da apelant nije pokrenuo upravni spor, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2615/09 («AUTOGRANA» AD Priboj) | Sudska praksa | Aktio