Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2343/07 (AD „Ozrenturist“)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Pristup sudu
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2343/07

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2343/07, rješavajući apelaciju AD „Ozrenturist“ Doboj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija AD “Ozrenturist”.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj Ip-17/05.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak u predmetu broj Ip-17/05 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. AD „Ozrenturist“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 17. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije okončan izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Ip-17/05. .

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 8. februara 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. marta 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je dostavljen apelantu 19. marta 2010. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je tužbom od 3. juna 2004. godine pred Osnovnim sudom pokrenuo postupak protiv Samostalne zanatske radnje „Srpska piroška“, vlasništvo S.B. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naplate duga.

7. Osnovni sud je Presudom broj Mals. 261/04 od 3. novembra 2004. godine u cjelini uvažio apelantov tužbeni zahtjev, te tuženog obavezao da apelantu nadoknadi dug u utvrđenom iznosu, uz kamatu obračunatu na ovaj iznos, te troškove postupka u roku od 15 dana.

8. Apelant je 3. marta 2005. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje Presude Osnovnog suda broj Mals. 261/01 od 3. novembra 2004. godine. U prijedlogu je apelant tražio da se dozvoli izvršenje na novčanim sredstvima tuženog, pri tome navodeći dva žiro-računa tuženog otvorena u Kristal banci AD Banja Luka i Razvojnoj banci AD Banja Luka.

9. Postupajući po apelantovom prijedlogu, Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj Ip-17/05 od 10. marta 2005. godine.

10. Urgencijama od 18. maja 2005. godine i 6. septembra 2005. godine apelant se obraćao Osnovnom sudu s molbom za hitno postupanje, jer tuženi nije po rješenju o izvršenju izvršio uplatu, te da bude obaviješten o razlozima neizvršenja.

11. Osnovni sud je dopisom od 12. septembra 2005. godine obavijestio apelanta da je rješenje o izvršenju dostavljeno Kristal banci AD Banja Luka, odnosno njenom pravnom sljedbeniku Hypo Alpe Adria Bank 4. aprila 2005. godine, te Razvojnoj banci AD Banja Luka 20. aprila 2005. godine. Osnovni sud je dalje istakao da su ga Hypo Alpe Adria Bank 11. aprila 2005. godine, a Razvojna banka AD Banja Luka 23. aprila 2005. godine, obavijestila da na računima otvorenim kod njih tuženi nema deponovanih sredstava, da su računi blokirani, te da je rješenje o izvršenju kod obje banke evidentirano u redoslijed za naplatu. Na temelju navedenog Osnovni sud je istakao da je preduzeo sve radnje izvršenja iz Rješenja o izvršenju broj Ip-17/05. Najzad, apelant je poučen da, s obzirom da izvršenje nije moguće provesti po prethodno predloženom sredstvu i predmetu izvršenja u skladu s članom 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, ima mogućnost radi namirenja potraživanja predložiti novo sredstvo i predmet izvršenja,.

12. Apelant je 13. septembra 2005. godine ponovo podnio prijedlog za izvršenje u skladu s uputama Osnovnog suda, predlažući ovaj put izvršenje na tuženikovim pokretnim stvarima zapljenom, procjenom i prodajom.

13. Apelant je urgencijom od 26. januara 2006. godine zatražio od Osnovnog suda da odluči o njegovom prijedlogu za izvršenje na pokretnim stvarima koji je zaprimljen 13. septembra 2005. godine, te zamolio za hitnost u rješavanju. Apelant je naveo da tuženi nesmetano obavlja djelatnost i posluje, ali da nije preduzeo niti jednu radnju u pogledu izvršenja rješenja donesenog prije dvije godine.

14. Osnovni sud je 9. marta 2006. godine donio Rješenje broj Ip-17/05 kojim je dopunio-izmijenio rješenje o izvršenju od 10. marta 2005. godine, tako da izreka rješenja glasi da se „dozvoljava izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, koje po zakonu mogu biti predmet izvršenja, te namirenje tražioca izvršenja do iznosa dobivenog prodajom“.

15. Apelant je urgencijom od 5. januara 2007. godine zatražio od Osnovnog suda da preduzme aktivnosti na provođenju radnji izvršenja određenih rješenjem od 9. marta 2006. godine, a kako bi konačno namirio potraživanje koje ima prema tuženom.

16. Iz odgovora Osnovnog suda proizlazi da je zadnja evidencija o kretanju spisa određena za 19. april 2007. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija, zbog činjenice da izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda broj Ip-17/05 nije okončan. Po apelantovom mišljenju, svu krivicu za to snosi Osnovni sud koji odugovlači postupak. U vezi s tim, apelant ističe da se po njegovim urgencijama za okončanje predmetnog izvršnog postupka Osnovni sud, uglavnom, nije oglašavao, te da do podnošenja apelacije tj. 17. augusta 2007. godine Osnovni sud nije preduzeo niti jednu radnju u cilju provođenja rješenja o izvršenju izmijenjenog 9. marta 2006. godine. U vezi s tim, apelant iznosi hronologiju postupka na način kako je to već opisano u dijelu ove odluke označenom kao Činjenice predmeta.

b) Odgovor na apelaciju

18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je predsjednik suda podneskom od 24. februara 2010. godine obaviješten o nestanku spisa Ip-17/05, te da je potrebno izvršiti njegovu rekonstrukciju, jer postupak nije okončan. Dalje, istaknuto je da je krajem 2006. odnosno početkom 2007. godine u sudu uveden novi sistem numerisanja predmeta, kada je i predmetni spis trebao dobiti novi broj, a što ukazuje na činjenicu da je vjerovatno već u tom periodu bio izgubljen. Nakon što izgubljeni spis bude rekonstruisan, bit će zaveden u CMS i nastavit će se s izvršnim radnjama koje budu slijedile.

19. Osnovni sud je istakao da su neosnovani apelantovi navodi o odugovlačenju postupka. U prilog ovom je navedeno da se predmeti rješavaju po redoslijedu prijema, da je rješenje o izvršenju doneseno u zakonom propisanom roku, da se izvršne radnje preduzimaju hitno, a vodeći računa da se ne naruši redoslijed izvršnih radnji u ostalim postupcima izvršenja. Također, pošto je spis izgubljen, nedostaju podaci o tome da li je rješenje o dopuni rješenja od 9. marta 2006. godine uredno dostavljeno izvršeniku i sudskom izvršitelju.

20. Najzad, Osnovni sud je istakao da je izvršni referat pod dodatnim opterećenjem zbog urgencija za rješavanje predmeta, što samo stvara dodatni posao na ovom referatu. Pri tome, stranke propuštaju da dostave konstruktivne prijedloge s relevantnim podacima na temelju kojih bi se utvrdilo gdje se izvršenik nalazi, s kojom imovinom raspolaže, ko mu je pravni sljedbenik i sl., a što je glavni razlog zbog kojeg izvršni postupci zapadaju u krizu.

V. Relevantni propisi

21. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07), u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(...)

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 36.

Prijedlog za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

(...)

(4) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima u prijedlogu za izvršenje ne moraju biti bliže naznačene te stvari.

Član 63.

Obustava izvršenja (...)

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju, apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu jer izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda broj Ip- 17/05 nije okončan, iako je u trenutku podnošenja apelacije postupak trajao više od dvije godine. Ustavni sud primjećuje da izvršni postupak nije ni do danas okončan. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je pri razmatranju problema izvršenja rješenja o izvršenju pravosnažnih sudskih odluka već zauzeo stav da u Bosni i Hercegovini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se zbog toga žale (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 82/09). S obzirom na navedeno, predmetna apelacija zadovoljava uvjete iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

25. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu jer izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda broj Ip-17/05 koji je pokrenuo radi izvršenja pravosnažne sudske presude nije okončan.

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)

29. Ustavni sud prije svega ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juni 2005. godine, stav 84).

30. Dalje, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

31. Najzad, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud prije svega primjećuje da izvršni postupak, pokrenut radi izvršenja pravosnažne sudske odluke koja je donijeta u apelantovu korist traje od marta 2005. godine i još nije okončan u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, predmetni postupak izvršenja traje već pet godina.

33. Dalje, na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, ne može se zaključiti da se u konkretnom slučaju radilo o složenom predmetu kako u pogledu činjeničnih tako i pravnih pitanja koja bi mogla biti opravdanje za ovako dugo trajanje izvršnog postupka. Također, iz svega predočenog Ustavnom sudu, ne može se zaključiti da je ovako dugo trajanje postupka na bilo koji način uzrokovao apelant s obzirom da je svojim radnjama pokušavao ishoditi okončanje postupka u razumnom roku.

34. Ustavni sud smatra da se trajanje izvršnog postupka od pet godina u cjelini može pripisati Osnovnom sudu. Naime, nakon obavijesti koje je zaprimio od banaka da na računima tuženog nema novčanih sredstava i da su blokirani, Osnovni sud je tek nakon pet mjeseci obavijestio apelanta da, zbog nemogućnosti izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika, može predložiti drugo sredstvo izvršenja. Po apelantovom prijedlogu koji je uložen dan nakon zaprimanja ove obavijesti, tj. 13. septembra 2005. godine, Osnovni sud je donio rješenja tek 9. marta 2006. godine. Po ovom rješenju, i pored apelantovih urgencija, sud nije preduzeo niti jedna radnja. Iz navedenog slijedi da je Osnovni sud radnje u postupku preduzimao u vremenskim razmacima koji su neprimjereni izvršnom postupku koji je prema samom zakonu hitne prirode. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao da je u toku 2006. godine u sud uvođen novi sistem registracije predmeta, da predmetni spis tom prilikom nije registrovan, jer je, vjerovatno, već u to vrijeme bio izgubljen. S obzirom da je spis izgubljen, Osnovni sud je istakao i da nije moguće utvrditi da li su po rješenju od 9. marta 2006. godine preuzimane radnje izvršenja, odnosno da će to biti moguće utvrditi tek kad bude okončana rekonstrukcija spisa koja je u toku. Međutim, Ustavni sud je u prethodnim tačkama ove odluke već ukazao na to da je država obavezna organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije.

35. Cijeneći sve navedeno, Ustavni sud smatra da je time što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak, koji je po zakonu označen kao hitan, traje pet godina, a nadležni sud ne ponudi razloge koji bi bili prihvatljivi i opravdani za trajanje postupka koji prelazi okvire razumnog roka.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2343/07 (AD „Ozrenturist“) | Sudska praksa | Aktio