Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-659/08 (J. B.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Bračna stečevina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-659/08
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 659/08, rješavajući apelaciju Jasne Bottcher, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jasne Bottcher.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 003761 03 P od 16. marta 2010.
godine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Jasna Bottcher (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 28. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 003761 03 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 4. marta 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 17. marta 2010. godine da dostavi na uvid spis broj 23 0 P 003761 03 P (ranije broj P-488/03).
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. marta 2008. godine, a traženi spis na uvid 24. marta 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 7. aprila 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Bajrama Sadiković (u daljnjem tekstu: tužiteljica) podnijela je Općinskom sudu 10. decembra 2003. godine tužbu protiv apelantice i Fatime, Saliha, Čele i Mirsada Sadiković (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđenja bračne tečevine.
7. Tužiteljica je 8. januara 2004. godine dostavila pripremni podnesak-preinačenje tužbe tako što je umjesto tuženog Čele Sadikovića, koji je umro 28. decembra 2003. godine, označila njegove nasljednike.
8. Općinski sud je 8. januara 2004. godine dostavio tuženim i apelantici tužbu na odgovor.
9. Apelantica je 11. februara 2004. godine dostavila odgovor na tužbu.
10. Tužiteljica je podneskom od 2. septembra 2004. godine molila zakazivanje rasprave.
11. Apelantica je podnescima od 1. decembra 2004. godine, 3. marta, 4. aprila i 20. jula 2005. godine, 25. januara, 22. februara, 29. marta i 12. aprila 2006. godine molila zakazivanje rasprave.
12. Općinski sud je Rješenjem broj P-488/03 od 12. aprila 2006. godine vratio tužiteljici tužbu na dopunu.
13. Tužiteljica je 17. aprila 2006. godine dostavila uređenu tužbu koju je Općinski sud 5. juna 2006. godine dostavio tuženim i apelantici na odgovor.
14. Apelantica je 19. juna 2006. godine dostavila odgovor na uređenu tužbu.
15. Apelantica je podneskom od 20. marta 2007. godine molila zakazivanje rasprave.
16. Općinski sud je Rješenjem broj P-488/03 od 14. maja 2008. godine pozvao tužiteljicu da u roku od osam dana dostavi tačnu adresu tuženog Mirsada Sadikovića. Tužiteljica je 19. maja 2008. godine dostavila traženu adresu.
17. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 16. marta 2010. godine. Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 P 003761 03 P od 16. marta 2010. godine tužbu smatrao povučenom. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je na pripremnom ročištu tužiteljica povukla tužbu, da se tuženi nisu protivili i da su se odrekli prava na žalbu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelantica je navela da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da je tužiteljica rješenjem ostavinskog suda, kojim je prekinut ostavinski postupak iza Huseina Sadikovića, upućena da pokrene parnični postupak radi utvrđenja bračne tečevine. Apelantica je navela da je tužiteljica 10. decembra 2003. godine podnijela tužbu radi utvrđenja bračne tečevine protiv nje i ostalih tuženih kao nasljednika Huseina Sadikovića, međutim, Općinski sud nije ni otpočeo postupak a prošlo je više od četiri godine. Apelantica je na kraju istakla da tužiteljica i njena djeca drže sporne nekretnine u posjedu dok ona nije u mogućnosti da ostvari svoje pravo na nekretninama, te je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju i naredi Općinskom sudu da hitno okonča postupak.
b) Odgovor na apelaciju
19. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je sa predmetom bio zadužen sudija kojem je prekinut mandat krajem marta 2004. godine. Predmet je preuzeo drugi sudija u drugoj polovici 2005. godine, koji je 12. aprila 2006. godine tužbu vratio na ispravku i dopunu. Nakon toga, istakao je Općinski sud, u predmetu nije postupano zbog toga što je sudija bio zadužen sa 1.500 predmeta, a prema planu i programu koji je donio predsjednik suda, prema uputstvima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), od oktobra 2006. godine i dalje prioritetno su rješavani stari predmeti hitne prirode i novi predmeti hitne prirode, kojih u sudu ima veliki broj jer je sud neažuran i već dvije godine radi bez dvoje sudija parničara. Općinski sud je na kraju istakao da zbog objektivnih razloga nije postupano u konkretnom predmetu, a radi se o predmetu koji po svojoj prirodi nije hitan.
V. Relevantni propisi
20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 69.
Tužba sa prilozima se tuženom dostavlja na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. stav 4.
Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI. Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan pravosnažnim Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 P 003761 03 P od 16. marta 2010. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
26. Apelantica smatra da joj je time što Općinski sud nije donio odluku u razumnom roku u parničnom postupku koji je pokrenula tužiteljica povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je tužiteljica 10. decembra 2003. godine podnijela tužbu protiv apelantice i tuženih radi utvrđenja bračne tečevine, te da se u apelaciji žali na to da Općinski sud nije ni otpočeo sa predmetnim postupkom. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, predmet je u međuvremenu okončan pravosnažnim Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 P 003761 03 P od 16. marta 2010. godine, kojim se tužba smatra povučenom. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužiteljicine tužbe protiv apelantice i tuženih radi utvrđenja bračne tečevine trajao je šest godina i tri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem je sud bio u obavezi da utvrdi koliki je doprinos tužiteljice, prednika tuženih i apelantice u stjecanju bračne tečevine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o složenom predmetu. Međutim, u konkretnom predmetu, što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, u okviru priprema za glavnu raspravu, trebalo više od šest godina da prethodno ispita tužbu, dostavi tužbu na ispravku i dopunu, dostavi tužbu na odgovor i održi pripremno ročište na kojem je tužiteljica povukla tužbu. Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom prethodnog ispitivanja tužbe, dostave tužbe na odgovor i zakazivanja pripremnog ročišta, te je očigledno da se Općinski sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova već je upravo u znatnoj mjeri odstupio od njih. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je u 29. stavu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od šest godina i tri mjeseca, a naročito zato što se ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete neke mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka.
32. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je ona svojim intervencijama i dopisima dostavljenim Općinskom sudu (1. decembra 2004. godine, 3. marta, 4. aprila i 20. jula 2005. godine, 25. januara, 22. februara, 29. marta i 12. aprila 2006. godine, te 20. marta 2007. godine) pokušavala da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.
33. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka koji je trajao šest godina i tri mjeseca i ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnom sudu koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović