Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2652/07 (E. B. i A. B.)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršenje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2652/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2652/07, rješavajući apelaciju Envera Baždara i Adise Baždar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Baždara i Adise Baždar podnesena zbog neizvršenja pravosnažne presude Općinskog suda broj P-225/05 od 23. marta 2005. godine dozvoljenog rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-06-005080 od 4. oktobra 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Baždara i Adise Baždar podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj K-

407/05 od 15. juna 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Enver Baždar i Adisa Baždar (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Zlatica Zahirović, advokatica iz Sarajeva podnijeli su 1. oktobra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud)broj P-225/05 od 23. marta 2005. godine, koje je dozvoljeno Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-06-005080 od 4. oktobra 2006. godine. Također, apelacija je podnesena i protiv Rješenja Općinskog suda broj K-407/05 od 15. juna 2006. godine o zabrani novčanih isplata sa transakcijskog računa privrednog društva «Sirius grand» d.o.o. Sarajevo, koji se vodi kod CBS banke d.d. Sarajevo. Apelanti su zatražili donošenje privremene mjere. Ustavni sud je 8. novembra 2007. godine u smislu člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda zatražio dopunu apelacije. Apelanti su podneskom od 28. decembra 2007. godine zatražili ostavljanje dužeg roka za dopunu apelacije. Zatim su 12. marta 2008. godine dostavili presudu Općinskog suda broj K-407/05 od 14. oktobra 2007. godine, te precizirali privremenu mjeru kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu i Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) da «bez odlaganja donesu odluku o deblokadi transakcijskog računa privrednog društva 'Sirius grand' d.o.o. Sarajevo koji se vodi kod CBS banke d.d. Sarajevo (sada NLB Tuzlanska banka)». Apelanti su 11. marta 2010. godine Ustavnom sudu dostavili pismeni podnesak vezan za stanje krivičnog predmeta broj K-407/05.

2. Presudom Općinskog suda broj P-225/05 od 23. marta 2005. godine, raskinuti su ugovori o novčanom učešću broj 02-00103 od 27. oktobra 2003. godine i broj 02-00110 od 3. novembra 2003. godine zaključeni između apelanta kao tužitelja i tuženog privrednog društva «Sirius grand» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), kojeg zastupa Dika Saradžić kao vlasnik i direktor. Tuženi je obavezan da apelantici Adisi Baždar vrati iznos od 3.000,00 KM sa zateznom zakonskom kamatom od 27. oktobra 2003. godine, a apelantu Enveru Baždar iznos od 8.772,00 KM sa zateznom zakonskom kamatom od 3. novembra 2003. godine.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-GŽ-06-000 1224 od 12. maja 2006. godine žalba tuženog je djelomično uvažena, prvostepena presuda Općinskog suda je, u dijelu odluke o kamati, preinačena tako da zatezne kamate na iznos od 3.000.00 KM teku od 27. januara 2004. godine, a na iznos od 8.772,00 KM od 3. februara 2004. godine, pa sve do isplate. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.

4. Općinski sud je na osnovu pravosnažne i izvršne presude, postupajući po prijedlogu apelanata kao tražilaca izvršenja, donio Rješenje broj 065-0-I-06-005080 od 4. oktobra 2006. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje radi naplate novčanog potraživanja na novčanim sredstvima tuženog koja se vode na transakcijskom računu kod CBS banke D.D.Sarajevo. Općinski sud je predmetno rješenje dostavio CBS banci D.D. Sarajevo radi pljenidbe računa izvršenika.

5. NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla, kao pravni sljednik CBS banke, dopisom od 16. novembra 2006. godine, obavijestila je Općinski sud, da izvršenik nema sredstava na svom transakcijskom računu, kao i da je taj račun «blokiran po više osnova».

6. Presudom Općinskog suda broj K-407/05 od 14. novembra 2007. godine, Dika Saradžić, vlasnik i direktor tuženog, oglašena je krivom da je počinila krivično djelo nedopušteno bavljenje bankarskom djelatnošću iz člana 269. stav 2. u vezi stava1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu KZ FBiH) i krivično djelo prijevare iz člana 294. stav 2. u vezi sa članom 54. KZ FBiH, te je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine..

7. Općinski sud je u toku vođenja navedenog krivičnog postupka, na prijedlog Kantonalnog tužiteljstva, na osnovu člana 86. st. 4. i 6. ZKP FBiH donio Rješenje broj K-407/05 od 15. juna 2006. godine kojim je «CBS banci DD Sarajevo naređena privremena obustava izvršenja svih finansijskih transakcija u odnosu na račune firme «Sirius grand» d.o.o. Sarajevo» koja će trajati «do okončanja krivičnog postupka, odnosno do slijedeće odluke ovog suda».

8. Općinski sud je 19. septembra 2006. godine, na prijedlog Kantonalnog tužiteljstva također u smislu člana 86. st. 4. i 6. ZKP FBiH, dopunio navedeno rješenje, na način da se «privremeno obustavlja samo raspolaganje računa firme «Sirius grand» d.o.o. Sarajevo «od strane navedenog pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu» a da se na aktivan račun koji je označen «može vršiti polog tj. uplata novčanih sredstava od drugih pravnih i fizičkih lica.»

9. Apelanti su pismenim podneskom od 11. marta 2010. godine obavijestili Ustavni sud da je «prema informacijama kojim raspolažu Kantonalni sud u Sarajevu, odlučujući o žalbi Kantonalnog tužiteljstva i optužene protiv prvostepene presude Općinskog suda, donio presudu kojom je preinačio navedenu presudu, te optuženu oglasio krivom i izrekao joj uslovnu osudu». Apelanti su istovremeno naveli da imaju saznanje da je osporeno rješenje Općinskog suda broj K-407/05 od 12. decembra 2006. godine kao i njegova dopuna od 19. septembra 2006. godine ukinuta, ali da nadležni sud, iako je 25. februara 2010. godine zaprimio spis, još nije poduzeo radnje, kako bi apelanti naplatili svoja potraživanja. U odnosu na svoje navode apelanti nisu dostavili nikakvu dokumentaciju.

10. Apelanti smatraju da im je neprovođenjem rješenja o izvršenju kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda broj P-225/05 od 23. marta 2005. godine zbog rješenja Općinskog suda u krivičnom postupku kojim su blokirana novčana sredstva na transakcijskom računu izvršenika, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti smatraju da je konkretnom zabranom onemogućeno da naplate svoja potraživanja, da su im povrijeđena navedena prava, te su predložili da Ustavni sud obaveže Općinski sud i Kantonalno tužiteljstvo da im na ime nematerijalne štete isplate iznos od po 2.000,00 KM.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom,

Dopustivost prima facie

12. Apelanti se pozivaju na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na «suđenje u razumnom roku», jer i izvršnom postupku ne mogu da se naplate zbog toga što je rješenjem Općinskog suda broj K-407/05 od 15. juna 2006. godine obustavljeno izvršenje finansijskih transakcija na računu izvršenika.

13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskog računa izvršenika, za koji se utvrdilo da je blokiran, između ostalog, i zbog naredbe koju je donio nadležni sudi u krivičnom postupku. Dakle, u predmetu apelanata ne radi se o odbijanju nadležnog suda da izvrši pravosnažno utvrđeno građansko pravo apelanata budući da je doneseno rješenje o izvršenju, nego se radilo o objektivnoj nemogućnosti provođenja rješenja o izvršenju zbog blokade računa naredbom nadležnog suda u krivičnom postupku. Ustavni suda također zapaža da ta naredba, u skladu sa ZKP FBiH, predstavlja specifičnu mjeru privremenog karaktera, te da će trajati do drugačije odluke nadležnog suda u krivičnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o nemogućosti izvršenja pravosnažne presude u dugom vremenskom periodu zbog nemara javne vlasti, već zbog objektivnih i na zakonu osnovanih prepreka koje su bile privremenog karaktera.. Osim toga, kako i sami apelanti navode, nakon što je presuda u krivičnom postupku postala pravosnažna, spis je dostavljen Općinskom sudu. Međutim, apelanti se žale da i nakon toga Općinski sud nije svoju naredbu o blokadi računa izvršenika stavio van snage. Ustavni sud zapaža da su apelanti izvijestili Ustavni sud da je spis nakon okončanja žalbenog postupka u krivičnom predmetu dostavljen Općinskom sudu 25. februara 2010. godine, što samo po sebi ne ukazuje na neopravdano odugovlačenje suda da naredbu stavi van snage, te ne može biti od utjecaja na drugačije odlučenje u konkretnom predmetu.

14. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da apelanti nemaju «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na koje su se pozvali, te da su ovi navodi apleanata očigledno (prima facie) neosnovani.

15. S obzirom na zaključak u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav

1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

16. Pored navedenog, apelanti smatraju da su u predmetnom postupku diskriminirani odnosno da su povrijeđena njihova prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu naveli niti u vezi sa kojim pravom smatraju da su diskriminirani, niti po kom osnovu, već ove navode iznose samo paušalno. Stoga, budući da apelanti u vezi sa ovim svojim tvrdnjama nisu dali bilo kakve argumente ili dostavili bilo kakve dokaze koji bi mogli, prima facie, učiniti mogućim navode o diskriminaciji, Ustavni sud smatra da su i ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.

Dopustivost ratione materiae

17. Apelanti se također žale da im je Rješenjem Općinskog suda broj K-407/05 od 15. juna 2006. godine kojim je naređena «privremena obustava izvršenja svih finansijskih transakcija na računu privrednog društva «Sirius grand» d.o.o. Sarajevo povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

18. Ustavni sud prvenstveno mora odlučiti da li su garancije predviđene navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije primjenjive na slučaj apelanata.

19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga se u konkretnom slučaju postavlja pitanje da li je osporenim rješenjem odlučivano o građanskim pravima apelanata.

20. Ustavni sud uočava da je osporeno rješenje doneseno u krivičnom postupku protiv izvršenika u skladu sa članom 86. st. 4. i 6. i članom 87.ZKP FBiH. Dalje, Ustavni sud zapaža da osporenim rješenjem nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata, te shodno tome apelanti u odnosu na osporeno rješenje ne mogu uživati zaštitu prava garantiranih čl. II/3.e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. stav 1. i 14. Evropske konvencije kao i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, usljed čega je apelacija u odnosu na osporeno rješenje ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

21. Imajući u vidu odredbu člana 16. st. 2. i 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, odnosno ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2652/07 (E. B. i A. B.) | Sudska praksa | Aktio