Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-233/08 (Đ. Č.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-233/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. travnja 2010. godine, u predmetu broj AP-233/08, rješavajući apelaciju Đure Čoralića na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đure Čoralića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Kž-07-000 254 od 30. listopada 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši, broj 073-0-K-06-000 133 od 13. lipnja 2007. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Đuro Čoralić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, podnio je 16. siječnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Kž-07-000 254 od 30. listopada 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 073-0-K-06-000 133 od 13. lipnja 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 073-0-K-06-000 133 od 13. lipnja 2007. godine, apelant je oglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinio kazneno djelo šumske krađe iz članka 424. stavak. 2. Kaznenog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 22/00, u daljnjem tekstu: KZ RS-a). Osnovni sud je apelantu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja se neće izvršiti, ukoliko apelant u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, te izrekao novčanu kaznu u iznosu od 700,00 KM. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je saslušao svjedoke, da je izvršio uvid u: prijavu za šumsku štetu, kopije katastarskog plana, rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava), te rješenja o nasljeđivanju. Osnovni sud je naveo da je nakon analize i ocjene navedenih dokaza, nesporno zaključio da je apelant počinio predmetno kazneno djelo, odnosno da je posjekao deset stabala smrče u odjelu 27 kojim gazduje Šumsko gazdinstvo Čemernica iz Kneževa, a da nije posjedovao nikakvu dokumentaciju, niti odobrenje za sječu. Osnovni sud je istakao da navedeno prvenstveno proizilazi iz iskaza svjedoka, lugara koji je pronašao ta stabla na livadi apelanta, nakon čega je obavijestio geometra šumarije koji je, izvršio mjerenje prečnika posječenih panjeva, na temelju čega je zaključio da su stabla posječena u odjelu 27 kojim gazduje Šumsko gazdinstvo Čemernica iz Kneževa, a što je u svom iskazu potvrdio i geometar šumarije.
3. Obrazlažući zašto nije prihvatio iskaz apelanta iz kojeg slijedi da su posječena stabla sa livade koja je njegovo vlasništvo, Osnovni sud je naveo da su neutemeljeni, jer iz iskaza jednog svjedoka proizilazi da je apelant držao u posjedu dio šume gdje je izvršio sječu stabala, međutim iz rješenja Republičke uprave slijedi da apelantu nije priznata uzurpacija na toj nekretnini, niti iz rješenja o nasljeđivanju proizilazi da je apelant naslijedio tu nekretninu na kojoj se nalazi šuma u kojoj je posjekao stabla.
4. Rješavajući apelantovu žalbu, Okružni je donio Presudu broj broj 011-0-Kž-07-000 254 od 30. listopada 2007. godine, kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno cijenio dokaze i izveo pravilne zaključke da je apelant počinio predmetno kazneno djelo. Naime, po mišljenju Okružnog suda, prvostupanjski sud je jasno obrazložio zbog čega vjeruje iskazima svjedoka koji su suglasni materijalnim dokazima (rješenje Republičke uprave, rješenje o nasljeđivanju), nakon čega je pravilno zaključio da je apelant počinio kazneno djelo šumske krađe, kada je posjekao stabla koja nisu bila njegovo vlasništvo, te da je dao jasno obrazloženje zašto nije poklonio vjeru iskazu apelanta. Odgovarajući na apelantove žalbene navode da on nije posjekao deset stabala nego sedam, Okružni sud je naveo da za ovo kazneno djelo nije od suštinskog značaja da li je posječeno sedam ili deset stabala.
5. Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant nalazi u postupanju sudova koji nisu pravilno utvrdili da je on posjekao stabla sa livade koja su bila vlasništvo Šumskog gazdinstva, nego da je ta livada bila njegovo vlasništvo, da on nije posjekao deset stabala nego sedam, da na tom području nije završeno razgraničenje između privatne i državne šume, da je geometar identifikaciju izvršio bez njegovog prisustva, te da mu je onemogućeno da se izjasni na navode koje je iznio tužitelj.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni usvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva»
8. U svezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
9. Ustavni sud zapaža da su sudovi dali jasno i argumentirano obrazloženje za svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu ocjene apelantovog iskaza kojim je pobijao navode optužbe, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također zapaža da apelant u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu da se apelanti isključivo žale na utvrđeno činjenično stanje, te s tim u svezi njegovu odgovornost za predmetno kazneno djelo, Ustavni sud smatra da u svezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje ili prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, očito (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović