Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1037/10 (J. K.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1037/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 1037/10, rješavajući apelaciju Jasne Knjeginjić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasne Knjeginjić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-08-001 169 od 13. januara 2010. godine, presude Okružnog suda u
Banjaluci broj 011-0-Gž-08-001217 od 29. septembra 2008. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-P-07-000-378 od 19. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasna Kneginjić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa Marija Stanković-
Vukmirica, advokat iz Prijedora, podnijela je 19. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-001 169 od 13. januara 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-001217 od 29. septembra 2008. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-0-P-07-000-378 od 19. maja 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 077-0-P-07-000-378 od 19. maja 2008. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001217 od 29. septembra 2008. godine utvrđeno je da je Džehva Rahvić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) nosilac stanarskog prava na stanu pobliže opisanom u izreci presude te apelantici naloženo da sporni stan, slobodan od lica i stvari, preda u posjed tužiteljici, kao i da joj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.900,00 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-001 169 od 13. januara 2010. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001217 od 29. septembra 2008. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237.stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da se vrijednost spora u konkretnom predmetu određuje primjenom člana 319. Zakona o parničnom postupku pa je na temelju dokaza iz spisa utvrdio da je vrijednost spora 171,60 KM. Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da se u skladu sa navedenim, nisu stekli uslovi za primjenu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelatnica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3. e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, član 6. stav 1., član 8. stav 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001217 od 29. septembra 2008.godine izjavila reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-001 169 od 13. januara 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 13. januara 2010. godine pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. marta 2010.godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović