Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-377/10 (M. J.)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-377/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 377/10, rješavajući apelaciju Marka Jurišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Jurišića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000523 od 6. novembra 2009.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Marko Jurišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Usore, kojeg zastupa Dževad Halep, advokat iz Zenice, podnio je 26. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000523 od 6. novembra 2009. godine.

2. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Zavod) broj 02/1-1274480581/88002199935 od 4. oktobra 2006. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je apelant izjavio protiv rješenja Kantonalne administrativne službe Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj 8800219935 od 25. februara 2006. godine a kojim apelantu nije priznato pravo na starosnu penziju.

3. Presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-U-06- 000664 od 17. septembra 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Zavoda od 4. oktobra 2006. godine.

4. Apelant je, nezadovoljan odlukom Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000664 od 17. septembra 2007. godine, podnio zahtjev za njeno vanredno preispitivanje koji je Vrhovni sud presudom broj 070-0-Uvp-07-000523 od 6. novembra 2009. godine odbio kao neosnovan.

5. Apelant smatra da su osporenom presudom povrijeđena njena prava iz člana II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine te čl. 6. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000523 od 6. novembra 2009. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav

1. Europske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantiovom pravu iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-377/10 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio