Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-428/10 (Z. K.)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-428/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 428/10, rješavajući apelaciju Zume Kasumović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zume Kasumović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 026619 09 Rev od 20. novembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 026619 09 Gž od 13. maja 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 026619 99 P od 15. januara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zuma Kasumović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banjaluke, podnijela je 28. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 026619 09 Rev od 20. novembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 026619 09 Gž od 13. maja 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 026619 99 P od 15. januara 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 026619 99 P od 15. januara 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 026619 09 Gž od 13. maja 2009. godine, odbačena je kao neblagovremena apelanticina tužba izjavljena protiv «Građa» AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: poslodavac) radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa broj 418/92 od 9. jula 1992. godine.

3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je apelantici radni odnos prestao 9. jula 1992. godine, što je ona odmah i saznala, jer je blagovremeno uložila prigovor poslodavcu, a da je tužbu sudu podnijela 13. aprila 1999. godine. Osnovni sud je istakao da je neposredna ratna opasnost i ratno stanje ukinuto odlukom Narodne skupštine RS br. 02-732/96 od 19. juna 1996. godine (objavljena u «Službenom glasniku RS» br. 15/96), pa je opravdano shvatiti da apelantica sve do 19. juna 1996. godine nije mogla ostvariti nesmetan pristup sudu, tj. sudsku zaštitu. Međutim, Osnovni sud je naglasio da je apelanticina tužba podnesena skoro tri godine od dana prestanka ratnog stanja, te je ista očigledno neblagovremena.

4. Vrhovni sud je 20. novembra 2009. godine donio rješenje broj 71 0 P 026619 09 Rev kojim je odbijen apelanticin zahtjev za reviziju izjavljenu protiv rješenja Okružnog suda broj 71 0 P 026619 09 Gž od 13. maja 2009. godine.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na pravo na na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica takođe smatra da su joj povrijeđena prava iz člana 6. i 7. Međunarodog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelanticina tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa je rješenjem Osnovnog suda, broj 71 0 P 026619 99 P od 15. januara 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 026619 09 Gž od 13. maja 2009. godine, odbačena kao neblagovremena. Potom je Vrhovni sud odbio apelanticinu reviziju zaključivši da su nižestepene odluke pravilne i zasnovane na zakonu.

9. Dakle, osporenim odlukama redovnih sudova nije odlučeno o zakonitosti prestanka radnog odnosa apelantice, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-683/07 od 7. i 8. jula 2008. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-428/10 (Z. K.) | Sudska praksa | Aktio