Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1048/10 (D. K. i D. M.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1048/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 1048/10, rješavajući apelaciju Duške Kovačević i Danijele Moser, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Duške Kovačević i Danijele Moser podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001525 od 8. decembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-07-001182 od 19. juna 2008. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 043-0-
P-06-000921 od 6. aprila 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Duška Kovačević i Danijela Moser (u daljnjem tekstu: apelantice) obje iz Zenice, podnijele su 23. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-001525 od 08. decembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-001182 od 19. juna 2008. godine i presude Općinskog suda u Zenici ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-P-06-000921 od 6. aprila 2007. godine
2. Prvostepenom presudom Općinskog suda broj 043-0-P-06-000921 od 6. aprila 2007. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-001182 od 19. juna 2008. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantica kojim su tražile da se utvrdi ništavost Ugovora o doživotnom izdržavanju od 6. februara 1998. godine ovjeren pod brojem R-33/98 od 28. aprila 1998. godine i Anex-a ugovora o doživotnom izdržavanju broj R-33/98 od 28. aprila 1998. godine ovjeren pod brojem R-168/99 od 2. juna 1999. godine. Istom presudom apelantice su obavezane da Gospavi Kovačević (u daljnjem tekstu: tužena) solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 960,00 KM.
3. Rješavajući reviziju koju su apelantice izjavile protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-001182 od 19. juna 2008. godine Vrhovni sud se u svom rješenju pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da su apelantice u tužbenom zahtjevu označile vrijednost spora u iznosu od 7.000,00 KM što je jedino mjerodovano pri ocjeni prava na izjavljivanje revizije. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretostavke iz člana 237. stav 3. Zakona o praničnom postupku.
4. Apelantice se nisu direktno pozvale na povrede njihovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) ali iz navoda u apelaciji proizilazi da ukazuju na povrede prava na pravično suđunje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestapenu odluku kako u činjničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantice su protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-001182 od 19. juna 2008. godine izjavile revizuju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001525 od 08. decembra 2009. godien odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kanotnalnog suda.
8. Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelanticama dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 8. decembra 2009. godine, pa se podrazumijeva da su presudu Kantonalnog suda morale primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. marta 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od kada su apelantice primile presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović