Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1063/10 (D.O.O. «Kriška» Bijeljina i G. V.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1063/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 1063/10, rješavajući apelaciju D.O.O. «Kriška» Bijeljina i Gorana Vasilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.O.O. «Kriška» Bijeljina i Gorana Vasilića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Pžp-09-000 159 od 29. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-Pr-09-000 186 od 19. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D.O.O. «Kriška» Bijeljina i Goran Vasilić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine, koje zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 24. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Pžp-09-000 159 od 29. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-Pr-09-000 186 od 19. maja 2009. godine. Istovremeno, u apelaciji, apelanti su zatražili da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se odložilo izvršenje novčanih kazni izrečenih prekršajnim nalozima Uprave za indirektno opoprezivanje Banja Luka, Regionalni centar Tuzla broj 200.112.416.5 i broj 200.112.417.3 od 28. novembra 2008. godine do okončanja postupka po apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 0800-0-Pr-09-000186 od 21. aprila 2009. godine apelanti su oglašeni odgovornim zbog propuštanja da se pojave na usmenom pretresu zakazanom za 14. april 2009. godine, a po njihovom zahtjevu za sudsko odlučivanje u prekršajnom postupku pokrenutom protiv njih prekršajnim nalozima Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka, Regionalni centar Tuzla broj 200.112.416.5 i broj 200.112.417.3 od 28. novembra 2008. godine. Predmetnim prekršajnim nalozima apelantima su izrečene novčane kazne u iznosima od po 26.755,00 KM, zbog prekršaja iz čl. 32. i 38. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 9/05 i 35/05), zbog čega su navedeni prekršajni nalozi postali konačni i izvršni 14. aprila 2009. godine kao dana kada je usmeni pretres trebao da se održi, a u skladu sa članom 36. Zakona o prekršajima Republike Srpske. Rješenjem su dalje apelanti obavezani da uplate određene iznose na ime troškova prekršajnog postupka, na način i u roku preciziranom u izreci rješenja.
3. Punomoćnik apelanata je 11. maja 2009. godine podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, navodeći da apelanti nisu mogli doći na usmeni pretres zakazan za 14. april 2009. godine, zbog hitnog odlaska u inostranstvo apelanta Gorana Vasilića, koji je ujedno i jedino lice ovlašteno za zastupanje apelanta, D.O.O. «Kriška» Bijeljina, kao pravnog lica. Osnovni sud je rješenjem broj 080-0-Pr-09-
000 186 od 19. maja 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Pžp-09-000 159 od 29. decembra 2009. godine, odbio zahtjev kao nedopušten iz razloga što razlozi propuštanja nisu opravdani, odnosno apelanti nisu dokazali opravdanost propuštanja shodno članu 70. Zakona o prekršajima Republike Srpske.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Pžp-09-000 159 od 29. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda broj 080-0-Pr-09-000 186 od 19. maja 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]»
7. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen zahtjev apelanata za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje zahtjeva za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za povraćaj u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović