Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-131/10 (E. H.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Državljanstvo
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-131/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-131/10, rješavajući apelaciju Elvisa Hajradinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Elvisa Hajradinovića podnesena protiv Presuda Suda Bosne i Hercegovine br. Uvl-217/09 i Uvl-175/09 od 17. novembra 2009. godine, te U-239/08 i U-385/07 od 17. juna 2008. godine, Rješenja Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine broj 05-1-30-1538/07-MP od 27. decembra 2007. godine i Rješenja Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana broj UP-01-07-1319-2/06 od 7. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Elvis Hajradinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Šemso Temin, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. Uvl-217/09 i Uvl-175/09 od 17. novembra 2009. godine, te U-239/08 i U-385/07 od 17. juna 2008. godine, Rješenja Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-1-30-1538/07-MP od 27. decembra 2007. godine i Rješenja Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana broj UP-01-07-1319-2/06 od 7. februara 2007. godine (u daljnjem tekstu: Državna komisija).
2. Rješenjem Državne komisije broj UP-01-07-1319-2/06 od 7. februara 2007. godine, apelantu je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje je stekao Rješenjem Generalnog konzulata Republike Bosne i Hercegovine u Štutgartu (u daljnjem tekstu: Generealni konzulat) broj II-02-13/93 od 23. jula 1993. godine.
3. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Državne komisije broj UP-01-07-1319-2/06 od 7. februara 2007. godine, koju je Sud BiH odbio Presudom broj U-385/07 od 17. juna 2009. godine.
4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude broj U-385/07 od 17. juna 2009. godine, Sud BiH je donio Presudu broj Uvl-217/09 od 17. novembra 2009. godine, kojom je odbio taj zahtjev kao neosnovan.
5. Pored toga, Rješenjem Ministarstva broj 05-1-30-1538/07-MP od 27. decembra 2007. godine oglašeno je ništavim Rješenje Generalnog konzulata broj II-02-13/93 od 23. jula 1993. godine, kojim je apelant primljen u državljanstvo Republike Bosne i Hercegovine, te Rješenje Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo o naknadnom upisu u matičnu knjigu rođenih i državljana Bosne i Hercegovine broj UP-1-02/3.1-13-0-1171 od 30. juna 1999. godine, kao i pasoš izdat u Ambasadi BiH u Bonu broj BA 640020, te su poništene sve pravne posljedice koje su proizveli navedeni akti.
6. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj 05-1-30-1538/07-MP od 27. decembra 2007. godine, koju je Sud BiH odbio Presudom broj U-239/08 od 17. juna 2008. godine.
7. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude broj U-239/08 od 17. juna 2008. godine, Sud BiH je donio Presudu broj Uvl-175/09 od 17. novembra 2009. godine, kojom je odbio taj zahtjev kao neosnovan.
8. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pristup sudu kao elemnt prava na pravično suđenje, te prava iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud podsjeća da odlučivanje o davanju državljanstva spada u djelokrug javno pravnih ovlašćenja određene države koji je isključen iz djelokruga člana 6. Evropske konvencije. Ovo pitanje u Bosni i Hercegovine regulisano je Zakonom o državljanstvu Bosne i Hercegovine. Praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu izričito stoji na stanovištu da, uopšte pravo na ulazak, boravak ili pravo da se ne bude protejeran iz određene zemlje, ili njenog određenog dijela nije pravo koje je garanatirano odredbama Evropske konvencije čak niti za građane te zemlje. Takva prava su određena javnim pravom putem akata javne uprave iz čega slijedi da pojam «građanska prava» u članu 6. stav 1. Evropske konvencije ne uključuje niti jedno takvo pravo i prema tome niti odluka kojom se dozvoljava ili odbija ulazak, kao ni postupak u kome je ta odluka donesena nisu supsumirani odredbama člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi predstavka broj 3325/67 X, Y, Z, V and W protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zbirka 25 (1968)).
11. Isto tako, u Odluci Evropskog suda za ljudska prava P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva stoji da «Komisija smatra da postupak koji su provele javne vlasti s ciljem odlučivanja treba li strancu biti dozvoljeno da ostane u zemlji ili da mu to bude uskraćeno je diskrecione, administrativne prirode i ne uključuje primjenu građanskih prava i obaveza u smislu značenja člana 6. Evropske konvencije». Komisija dalje utvrđuje da zahtjevi za odobrenje boravka spadaju u kategoriju postupaka kojim se ne utvrđuju građanska prava i obaveze prema članu 6. Evropske konvencije. Prema tome, Komisija mora odbaciti ovaj zahtjev kao ratione materiae inkompatibilan sa odredbama Konvencije» (vidi presudu P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 13162/87 54 DR 211, str. 2).
12. Prema tome, pravo stranca da se primi u državljanstvo, odnosno da mu se oduzme državljanstvo u određenoj zemlji, prema stavovima Evropskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja oduzela pravo na državljanstvo stranoj osobi iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Prema tome, mada takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje niti druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28).
13. Iz navedenog proizlazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. S obzirom da je Ustavni sud zaključio da predmetni postupak spada u djelokrug javno pravnih ovlašćenja države koji je isključen iz djelokruga člana 6. Evropske konvencije, slijedi da se apelantovi navodi da su u tom postupku povrijeđena njegova prava iz člana 14. Međunarodnog pakta moraju, takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović