Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1612/09 (N. B., I. P., H. N., A. N., S. B., E. L.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1612/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-1612/09, rješavajući apelaciju Nermine Behrem i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Nermine Behrem, Ismete Pajić, Hasibe Nuhić, Arife Nuhanović, Sulejmana Bećirevića, Emine Lulić, Ajke Begić, Emina Čohodara, Rasima Bajramovića, Hasana Okanovića, Šerifa Rošića, Fehima Ćejvanovića, Ibre Kukića, Fatime Mehagić, Hasana Murića, Safeta Silića, Sevlije Bajrić, Saće Jušić, Eme Redžić, Fatime Orlić, Beće Orlića, Rasime Jušić, Hasana Hušić, Hatemina Kraković, Sulejmana Ćoralića, Selime Zlojić, Hasana Žunić, Mehmeda Kapića, Arifa Hamulića, Fatime Vukalić, Hasana Budimlića, Bejze Osmanagić, Osmana Bajrića, Hašima Nuhića, Emine Beširević, Emine Dervišević, Juse Derviševića i Redžime Ikanović, podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-09- 000651 od 28. aprila 2009. godine, broj 011-0-Gž-09-000580 od 28.
aprila 2009. godine, broj 001-0-Gž-09-000608 od 27. aprila 2009.
godine, broj 001-0-Gž-09-000650 od 28. aprila 2009. godine, broj 011-0-Gž-09-000607 od 27. aprila 2009. godine i rješenja Općinskog suda Cazin broj P-299/02 od 27. marta 2008. godine, broj P-317/02 od 16. marta 2009. godine, P-388/02 od 16. marta 2008. godine, P-290/02 od 26. marta 2008. godine, P-378/02 od 16. marta 2009. godine, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. Nermina Behrem, Ismeta Pajić, Hasiba Nuhić, Arifa Nuhanović, Sulejman Bećirević, Emina Lulić, Ajka Begić, Emin Čohodar, Rasim Bajramović sin Sulje, Hasan Okanović, Šerif Rošić, Fehim Ćejvanović, Ibro Kukić, Fatima Mehagić, Hasan Murić, Safet Silić, Sevlija Bajrić, Saća Jušić, Ema Redžić, Fatima Orlić, Bećo Orlić, Rasima Jušić, Hasan Hušić, Hatemina Kraković, Sulejman Ćoralić, Selima Zlojić, Hasan Žunić, Mehmed Kapić, Arif Hamulić, Fatima Vukalić, Hasan Budimlić,Bejza Osmanagić, Osman Bajrić, Hašim Nuhić, Emina Beširević, Emina Dervišević, Juso Dervišević, Redžima Ikanović (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnijeli su u periodu od 22. do 25. maja 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Gž-09-000651 od 28. aprila 2009. godine, broj 011-0-Gž-09-000580 od 28. aprila 2009. godine, broj 001-0-Gž-09-000608 od 27. aprila 2009. godine, broj 001-0-Gž-09-000650 od 28. aprila 2009. godine, broj 011-0-Gž-09- 000607 od 27. aprila 2009. godine i rješenja Općinskog suda Cazin (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-299/02 od 27. marta 2008. godine, broj P-317/02 od 16. marta 2009. godine, P-388/02 od 16. marta 2008. godine, P-290/02 od 26. marta 2008. godine, P-378/02 od 16. marta 2009. godine.
2. Obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-1612/09, AP-1614/09, AP-1616/09, AP- 1617/09 i AP-1654/09, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP- 1612/09.
3. Presudama Općinskog suda navedenim u izreci ove odluke odbačeni su, zbog apsolutne nenadležnosti suda, tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da se obaveže Federacija Bosne i Hercegovine, Federalna uprava za pitanja boraca i invalida da im na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka porodične invalidnine isplati iznose pobliže označene u osporenim presudama Općinskog suda.
4. Presudama Kantonalnog suda navedenim u izreci ove odluke odbijene su kao neosnovane žalbe apelanata protiv presuda Općinskog suda i prvostepene presude su potvrđene.
5. Apelanti su u apelacijama naveli da su protiv osporenih presuda Kantonalnog suda izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Prema stanju u spisima, postupci po revizijama su u toku.
6. Apelanti smatraju da su osporenim presudama povrijeđena njihova prava iz člana II/3. e) i k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;»
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
«Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović