Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-191/10 (Z. B.)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-191/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-191/10, rješavajući apelaciju Zlatka Balagije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatka Balagije podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1749/03 od 7. februara 2007. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša Sarajevo broj UP II/05-23-5-79/03 od 15. aprila 2003. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/II-23-167/99 od 15. januara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatka Balagije podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000285 od 30. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zlatko Balagija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Amela Gurda, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000285 od 30. septembra 2009. godine, te Presude Vrhovnog suda broj U-1749/03 od 7. februara 2007. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP II/05-23-5-79/03 od 15. aprila 2003. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/II-23-167/99 od 15. januara 2003. godine.

2. Prema dokumentaciji iz spisa predmeta, Uprava je Rješenjem broj 23-04/II-23-167/99 od 15. januara 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj UP II/05-23-5-79/03 od 15. aprila 2003. godine, odbila apelantov zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana u ulici Kolodvorska broj 13/V, u Sarajevu, te mu je naložila da u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti tog rješenja iseli iz predmetnog stana i da ga preda Upravi slobodnog od ljudi i stvari.

3. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva, koju je Vrhovni sud odbio Presudom broj U-1749/03 od 7. februara 2007. godine.

4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude broj U-1749/03 od 7. februara 2007. godine, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Uvp-07-000285 od 30. septembra 2009. godine kojim je taj zahtjev odbacio kao nedopušten.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. Dopustivost u odnosu na odluke donesene u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj U-1749/03 od 7. februara 2007. godine

7. Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Vrhovnog suda broj U-1749/03 od 7. februara 2007. godine, s obzirom da je Vrhovni sud 30. septembra 2009. godine donio rješenje o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje te presude, pa se samo po sebi podražumjeva da je apelant predmetnu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. januara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Vrhovnog suda. b. U odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000285 od 30. septembra 2009. godine

8. Apelant se žali i na Rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000285 od 30. septembra 2009. godine, kojom je odbačen kao nedopušten njegov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Vrhovnog suda broj U-1749/03 od 7. februara 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je prvo potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelantovim pravima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao ni člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-191/10 (Z. B.) | Sudska praksa | Aktio