Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-192/10 («AUTOTEHNIK» d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-192/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 192/10, rješavajući apelaciju «AUTOTEHNIK» d.o.o. Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «AUTOTEHNIK» d.o.o.

Gradačac podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj U-

491/05 od 13. marta 2007. godine, rješenja Federalnog Ministarstva Finansija Sarajevo broj 07-15-1179/04 od 24. marta 2005. godine, rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla broj 10-3/01-15-2-

284-2/04 od 1. septembra 2004. godine i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla broj 10-3/01-15-2-284-1/04 od 19. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «AUTOTEHNIK» d.o.o.

Gradačac podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000140 od 24. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «AUTOTEHNIK» d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Advija Hodžić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000140 od 24. septembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-491/05 od 13. marta 2007. godine, rješenja Federalnog Ministarstva Finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-15-1179/04 od 24. marta 2005. godine, rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) broj 10-3/01-15-2-284-2/04 od 1. septembra 2004. godine i rješenja Porezne uprave broj 10-3/01-15-2-284-1/04 od 19. jula 2004. godine.

2. Porezna uprava je 19. jula 2004. godine donijela rješenje broj 10-3/01-15-2-284-1/04 kojim je apelantu naložena uplata dodatno utvrđenih poreznih obaveza-poreza na promet proizvoda u iznosu od 77.682,24 i kaznene kamate u iznosu od 16.921,24 KM.

3. Porezna uprave je 1. septembra 2004. godine donijela rješenje broj 10-3/01-15-2-284-2/04 kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja ovog organa broj 10-3/01-15-2-284-1/04 od 19. jula 2004. godine.

4. Ministarstvo je 24. marta 2005. godine donijelo rješenje broj 07-15-1179/04 kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave broj 10-3/01-15-2-284-2/04 od 1. septembra 2004. godine.

5. Kantonalni sud je 13. marta 2007. godine donio presudu broj U-491/05 kojom je odbijena apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva broj 07-15-1179/04 od 24. marta 2005. godine.

6. Vrhovni sud je 24. septembra 2009. godine donio presudu broj 070-0-Uvp-07-000140 kojom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda broj U-491/05 od 13. marta 2007. godine.

7. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

U odnosu na presudu Kantonalnog suda broj U-491/05 od 13. marta 2007. godine, rješenje Ministarstva broj 07-15-1179/04 od 24. marta 2005. godine, rješenje Porezne uprave broj 10-3/01-15-2-284-2/04 od 1. septembra 2004. godine i rješenje Porezne uprave broj 10-3/01-

15-2-284-1/04 od 19. jula 2004. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj U-491/05 od 13. marta 2007. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 24. septembra 2009. godine donio presudu po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda apelant primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 16. januara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je app primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

U odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000140 od 24. septembra 2009. godine

10. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000140 od 24. septembra 2009. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojom je pravomoćno okončan upravni postupak, ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obvezama, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za vanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz toga proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-192/10 («AUTOTEHNIK» d.o.o. Gradačac) | Sudska praksa | Aktio