Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1935/09 (T. M.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1935/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-1935/09, rješavajući apelaciju Tomislava Mitrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Mitrovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-001018-19/08 od 21. aprila 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda Zenica, broj 004-0-Gž-08-001250 od 1. augusta 2008. godine i presude Općinskog suda Visoko, broj 041-
0-P-06-000483 od 24. novembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Tomislav Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Emina Hasanović, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-001018-19/08 od 21. aprila 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-08-001250 od 1. augusta 2008. godine i presude Općinskog suda Visoko (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 041-0-
P-06-000483 od 24. novembra 2006. godine.
2. Ustavni sud je donio odluku o dopustivosti, broj AP-1637/07 od 15. januara 2009. godine, kojom je odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanta podnesenu protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000345 od 10. aprila 2007. godine, zato što je preuranjena jer je postupak po apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv osporenog rješenja bio u toku pred Vrhovnim sudom.
3. Apelant je nakon odlučenja o reviziji od strane Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-001018 od 20. maja 2008. godine ponovo podnio apelaciju Ustavnom sudu, zavedenu pod brojem AP-1935/09.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-001018 od 20. maja 2008. godine, reviziju apelanta uvažio i ukinuo rješenje Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000345 od 10. aprila 2007. godine, te predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovni postupak.
5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-08-001250 od 1. augusta 2008. godine, žalba apelanta na presudu Općinskog suda, broj 041-0-P-06-000483 od 24. novembra 2006. godine je odbijena, a žalba Doma zdravlja Olovo (u daljnjem tekstu: tuženi) uvažena, te je ukinuta presuda Općinskog suda, broj 041-0-P-06-000483 od 24. novembra 2006. godine, kojom je obavezan tuženi na uspostavu radno-pravnog statusa apelantu za period od 20. juna 1992. godine do 5. maja 2000. godine, a tužba apelanta podnesena 28. aprila 2000. godine, odbačena kao neblagovremena.
6. Apelant je izjavio reviziju na rješenje Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-08-001250 od 1. augusta 2008. godine, koju je Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-001018-19/08 od 21. aprila 2009. godine, odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant podnio tužbu po proteku svih zakonom propisanih rokova u smislu odredbe člana 65. i 66. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (''Službeni list SFRJ'', broj 60/89, 42/90 i ''Sl. list RBiH'', broj 2/92, 13/93 i 20/95), kojima je propisano da zaposlenik može podnijeti prigovor, odnosno žalbu u roku od 8 dana od dana dostavljanja odluke o prestanku radnog odnosa, odnosno da protiv odluke disciplinskog organa donesene u drugom stepenu, može pokrenuti postupak u roku od 15 dana od dana dostavljanja drugostepene odluke, te ukoliko drugostepeni organ ne donese odluku u roku od 30 dana, može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom u roku od 15 dana po isteku roka u kojem je drugostepeni organ bio dužan donijeti odluku o prigovoru. S obzirom na to da je apelant već 11. maja 1998. godine primio rješenje o prestanku radnog odnosa, ujedno je protekao i rok propisan odredbom člana 103. stav 3. Zakona o radu (''Službene novine FBiH'', broj 43/99 i 32/00) prema kojem je tužbu pred nadležnim sudom zbog povrede prava iz radnog odnosa apelant trebao podnijeti u roku od godine dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa.
7. Apelant smatra da su mu navedenim odlukama povrijeđena njegova prava, i to pravo na pravičan postupak i razuman rok iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio tužbu nadležnom sudu, čime je izgubio pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović