Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1949/09 (D. A.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Tužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1949/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-1949/09, rješavajući apelaciju Džemala Abdulahovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemala Abdulahovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-161/05 od 5. marta 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda Tuzla, broj U-263/03 od 27. decembra 2004. godine i rješenja Općinskog vijeća Općine Teočak, broj 01/1-31-617-4/02 od 30. decembra 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Džemal Abdulahović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teočaka, kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 9. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-161/05 od 5. marta 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-263/03 od 27. decembra 2004. godine i rješenja Općinskog vijeća Općine Teočak (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće), broj 01/1-31-617-4/02 od 30. decembra 2002. godine. Apelant je dopunio apelaciju 9. novembra 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog vijeća, broj 01/1-31-617-4/02 od 30. decembra 2002. godine, dodijeljeno je zemljište, dio parcele k.č. 8602/2 površine 5.415 mna trajno korištenje DOO ''Sirela Teočak'' za izgradnju industrijske mljekare.
3. Apelant je pokrenuo upravni spor tužbom, koju je Kantonalni sud rješenjem, broj U-263/03 od 27. decembra 2004. godine odbacio, uz obrazloženje da osporeno rješenje Općinskog vijeća ne predstavlja upravni akt nego akt raspolaganja, odnosno da osporena odluka nema osobenost kokretnosti u smislu odredbe člana 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (''Službene novine FBiH'', broj 9/05), nego je Općina Teočak osporenim rješenjem, broj 01/1-31-617-4/02 od 30. decembra 2002. godine, odlučivala o raspolaganju svojom imovinom-zemljištem.
4. Apelant je izjavio žalbu na navedeno rješenje Kantonalnog suda, broj U-263/03 od 27. decembra 2004. godine, koja je rješenjem Vrhovnog suda, broj Už-161/05 od 5. marta 2009. godine, odbijena kao neosnovana.
5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih rješenja, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. U predmetnom postupku, Kantonalni sud je utvrdio da osporeni akt Općinskog vijeća nije upravni akt nego akt raspolaganja, da osporena odluka nema osobenost konkretnosti i da se njome ne rješava o pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica, pa ni o pravu ili obavezi apelanta. Dakle, iz navedenog proizilazi da Kantonalni sud rješenjem, broj U-263/03 od 27. decembra 2004. godine, nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o procesnoj dopustivosti tužbe apelanta, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Također s obzirom da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te stoga slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović