Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2132/09 („Gloria“ d.o.o. Tomislav Grad i „Gloria“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Upravni spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2132/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-2132/09, rješavajući apelaciju „Gloria“ d.o.o. Tomislav Grad i „Gloria“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Gloria“ d.o.o.
Tomislav Grad i „Gloria“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Uvl-5/09 od 11. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Gloria“ d.o.o. Tomislav Grad i „Gloria“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 6. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Uvl-5/09 od 11. maja 2009. godine. Apelant je također tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će ukinuti presude Apelacionog vijeća Suda BiH i presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH protiv kojih su podnošeni zahtjevi za preispitivanje sudskih odluka, te ukinuti rješenja Uprave za indirektno oporezivanje koja su bili predmet osporavanja u upravnom sporu.
2. Presudom Vijeća za upravne sporove Suda BiH, broj U-192/06 od 23. decembra 2008. godine odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Carinarnice Tomislav Grad broj 03/4-2/III-18-4904/05 od 12. oktobra 2005. godine. Ovim je rješenjem odbijen zahtjev apelanta za promjenu podataka u jedinstvenoj carinskoj isrtavi, kao i zahtjev za povrat više plaćene carine i carinskih dadžbina.
3. Presudom Suda BiH broj Uvl-5/09 od 11. maja 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH broj U-192/06 od 23. decembra 2008. godine.
4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) te člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Suda BiH broj Uvl-5/09 od 11. maja 2009. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav
1. Europske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH kojom je pravosnažno okončan postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelantovim pravima iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović