Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2207/09 (V. M.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2207/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2207/09, rješavajući apelaciju Vida Mjerimačke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vida Mjerimačke podnesena protiv rješenja Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, broj 5007040938 od 3. marta 2009. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Prijedor, broj 5007040938 od 9. decembra 2008. godine, rješenja Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, broj 5007040938 od 27. marta 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-U-07-000 700 od 11. februara 2008. godine, rješenja Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, broj 5007040938 od 25. maja 2007. godine i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Prijedor, broj 5007040938 od 12. marta 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vid Mjerimačka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 8. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 5007040938 od 3. marta 2009. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Prijedor (u daljnjem tekstu: Filijala), broj 5007040938 od 9. decembra 2008. godine, rješenja Odjeljenja, broj 5007040938 od 27. marta 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-07-000 700 od 11. februara 2008. godine, rješenja Odjeljenja, broj 5007040938 od 25. maja 2007. godine i rješenja Filijale, broj 5007040938 od 12. marta 2007. godine. Apelant je 15. januara 2010. godine, na traženje Ustavnog suda, precizirao i dopunio apelaciju.
2. Rješenjem Filijale, broj 5007040938 od 12. marta 2007. godine, odbijen je apelantov zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.
3. Rješenjem Odjeljenja, broj 5007040938 od 25. maja 2007. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Odjeljenja.
4. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 700 od 11. februara 2008. godine, uvažena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Odjeljenja i to rješenje poništeno, apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Filijale odbačena, te odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka.
5. Izvršavajući presudu Okružnog suda, Odjeljenje je rješenjem, broj 5007040938 od 27. marta 2008. godine, odbilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Filijale.
6. Apelant je ponovo podnio zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku penziju, koji je odbijen rješenjem Filijale, broj 5007040938 od 9. decembra 2008. godine, te je rješenjem Odjeljenja, broj 5007040938 od 3. marta 2009. godine, odbijena i apelantova žalba izjavljena protiv tog rješenja Filijale.
7. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 700 od 11. februara 2008. godine, poništeno je rješenje Odjeljenja kojim je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Filijale, a kojim je odbijen apelantov zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku penziju. U postupku izvršavanja presude Okružnog suda, Odjeljenje je rješenjem, broj 5007040938 od 27. marta 2008. godine, ponovo odbilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Filijale. Apelant je zatim ponovo podnio zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku penziju, koji je odbijen rješenjem Filijale, a zatim je rješenjem Odjeljenja, broj 5007040938 od 3. marta 2009. godine, odbijena i njegova žalba izjavljena protiv tog rješenja. Prema stanju spisa, apelant nije tužbom pokrenuo upravne sporove protiv rješenja Odjeljenja od 27. marta 2008. i 3. marta 2009. godine, kako je to jasno naznačeno u pravnoj pouci sadržanoj u tim rješenjima, a u skladu sa odredbama čl. 7, 10. i 15. Zakona o upravnim sporovima («Službene glasnik RS» broj 109/05). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović