Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-240/10 (G. G.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju · čl. 7
- Zakon o parničnom postupku · čl. 16
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-240/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 240/10, rješavajući apelaciju Gare Gaši, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gare Gaši podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-002573 od 10. novembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Gara Gaši (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Breze, koju zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnijela je 18. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-002573 od 10. novembra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-0-P-08-
000264 od 8. avgusta 2008. godine Federalni zavod za penzijsko/mirovinsko osiguranje-Kantonalna administrativna služba Zenica (u daljnjem tekstu: tužena) je obavezana da apelantici na ime neisplaćenih penzija za novembar i decembar 1996. godine isplati iznos od 154,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 29. novembra 1999. godine, pa do isplate, zatim da joj isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 4.258,00 KM i to za period od 29. novembra 1999. godine pa do 25. februara 2004. godine, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.358,31 KM.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002573 od 10. novembra 2009. godine žalba tužene je uvažena, prvostepena presuda Općinskog suda od 8. avgusta 2008. godine ukinuta i tužba apelantice odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju je navedeno da je tužbeni zahtjev apelantice usmjeren na isplatu dospjelih, a ne neisplaćenih penzija, te na isplatu kamata na ranije isplaćene iznose penzija. U tom smislu, prema mišljenju Kantonalnog suda, parnični sud nije bio ovlašten da odlučuje o tužbenom zahtjevu apelantice, jer je ostvarivanje apelantičinog prava iz tužbenog zahtjeva u nadležnosti organa uprave, što proizlazi iz odredbe čl. 7. i 136. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine FBiH“ br. 29/99, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09), dok se sudska zaštita ostvaruje u okviru upravnog spora, a ne parničnog postupka. Imajući u vidu naprijed navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud, odlučujući o apelantičinom tužbenom zahtjevu, počinio povredu odredaba parničnog postupka iz člana 16. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), pa je primjenom odredbe člana 227. stav 2. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002573 od 10. novembra 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, odredbom člana 7. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju u upravnom postupku, ako tim zakonom nije drugačije određeno. S obzirom da apelantica nije postupila prema navedenoj odredbi i podnijela zahtjev stvarno nadležnom organu, nego je pokušala ostvariti pravo iz penzijskog i inavlidskog osiguranja u postupku pred redovnim sudovima, osporenim rješenjem Kantonalnog suda joj je tužba odbačena kao nedopuštena.
8. Dakle, osporenom odlukom redovnog suda nije odlučeno o pravu aplenatice iz penzijskog i invalidskog osiguranja, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena stvarno nadležnom organu. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala podnijeti zahtjev stvareno nadležnom organu, odnosno opravdati nemogućnost podnošenja istog. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica, podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu, nije djelotvorno iscrpila pravne lijekove, jer predmetna tužba nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović