Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-24/08 (F. J.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-24/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 24/08, rješavajući apelaciju Frane Jurilja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Frane Jurilja podnesena zbog dužine postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 008-0-U-07-000 122 od 11. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Frano Jurilj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 31. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka u predmetu broj U-7/97 pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Predmetna apelacija je zavedena u AP upisnik za 2008. godinu. Apelant je 1. aprila 2008. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio dopunu apelacije.
2. Apelant je 24. maja 1996. godine podnio tužbu Višem sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Viši sud) radi poništenja rješenja Odjela za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Široki Brijeg, kojim je tužena Općina Široki Brijeg raspisala licitaciju za dodjelu na korištenje lokacija za postavljanje kioska u Širokom Brijegu. Viši sud je zatim proslijedio tužbu sa spisom Općinskom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj U-7/97 od 24. oktobra 2007. godine, ovaj sud se proglasio stvarno nenadležnim i odredio da će se nakon pravosnažnosti ovog rješenja predmet ustupiti Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). U obrazloženju rješenja je navedeno da je Općinski sud, na osnovu navoda iz tužbe, utvrdio da se u ovoj pravnoj stvari radi o upravnom sporu za čije odlučivanje nije nadležan Općinski sud.
4. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 008-0-U-07-000 122 od 25. februara 2008. godine, naloženo je apelantu da uredi tužbu, na način preciziran u izreci rješenja, te da sve dostavi u roku od 8 dana po prijemu ovog rješenja, inače će sud tužbu odbaciti kao neurednu.
5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 008-0-U-07-000 122 od 11. marta 2008. godine, odbačena je apelantova tužba. U obrazloženju rješenja je navedeno da kako apelant nije postupio po rješenju ovog suda od 25. februara 2008. godine, tj. nije u ostavljenom roku otklonio nedostatke iz tužbe, odnosno, nije dostavio upravni akt u izvorniku ili prijepisu, Kantonalni sud je u skladu sa odredbama člana 24. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, apelantovu tužbu odbacio kao neurednu.
6. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant traži odštetu u visini od 3.000,00 KM, te troškove.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je donio rješenje, broj 008-0-U-07-000 122 od 11. marta 2008. godine, kojom je odbacio apelantovu tužbu kao neurednu, s obzirom da je apelant propustio da u ostavljenom roku uredi tužbu na način kako mu je naloženo od strane suda. Dakle, Kantonalni sud nije meritorno postupao po apelantovoj tužbi, već je istu odbacio iz formalnih razloga,budući da apelant u ostavljenom roku nije uredio predmetnu tužbu. S obzirom da je apelant podnio neurednu tužbu, na osnovu koje Kantonalni sud nije mogao meritorno odlučivati, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U odnosu na apelantov zahtjev za odštetu, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopuštena zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na odštetu. Osim toga, u vezi sa traženjem apelanta da mu Ustavni sud isplati troškove, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović