Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2420/08 (F.Dž.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2420/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2420/08, rješavajući apelaciju F.Dž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.Dž. podnesena radi nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske o njegovom zahtjevu podnesenom radi ostvarivanja prava iz člana 182. Zakona o radu Republike Srpske, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. F.Dž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 6. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo rada) o njegovom zahtjevu podnesenom radi ostvarenja prava prema članu 182. (u vrijeme podnošenja član 152.) Zakona o radu Republike Srpske (prečišćeni tekst «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07, u daljnjem tekstu: ZOR RS). Zastupnik apelanta je nekoliko puta dostavljao dodatnu dokumentaciju.
2. Apelant je bio zaposlen u Termoelektrani Gacko sve do izbijanja ratnih sukoba. Apelant je blagovremeno Ministarstvu rada podnio zahtjev koji se odnosio na pravo na otpremninu i isplatu otpremnine zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, prema članu 182. ZOR RS.
3. Komisija za implementaciju člana 182. (152.) Zakona o radu Ministarstva rada (u daljnjem tekstu: Komisija), je donijela rješenje, broj 05/5-049445/ĆN od 5. decembra 2008. godine, kojim je odbila kao neosnovan apelantov zahtjev za ostvarivanja prava na otpremninu.
4. Rješenjem Ministarstva rada, broj 16-126-9/09 od 28. januara 2009. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Komisije.
5. Presudom Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 001322 09 U od 10. novembra 2009. godine, apelantova tužba u dijelu kojom je pobijao rješenje Ministarstva rada je uvažena i to rješenje poništeno, apelantova tužba u dijelu kojom je pobijao rješenje Komisije je odbačena, te je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev da mu Ministarstvo rada nadoknadi troškove upravnog spora.
6. Apelant se žali da mu je zbog nedonošenja odluka od strane Ministarstva rada po njegovom zahtjevu podnesenim radi prava na otpremninu i isplate otpremnine povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom rada, apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelant se žali da Ministarstvo rada nije riješilo njegovu žalbe za ostvarenje prava iz člana
182. ZOR RS u razumnom roku.
10. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-
1514/07 od 29. aprila 2009. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da su apelanti, zbog neodlučivanja Ministarstva rada o njihovim žalbama, a imajući u vidu odredbe čl. 8. i 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05), imali mogućnost da pokrenu upravni spor zbog nedonošenja odluka po njihovim zahtjevima radi prava na otpremninu i njene isplate u zakonskom roku. Ustavni sud je iz tih razloga zaključio da apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nisu ni došli do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda.
11. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP-1514/07 od 29. aprila 2009. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj , pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović