Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2614/09 (S. M., S. Š., M. S., Z. Š. i H. A.)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2614/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-2614/09, rješavajući apelaciju Senahida Mujkića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senahida Mujkića, Sejfudina Šerifovića, Muje Sarajlijića, Zaima Šećića i Huseina Avdića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-0-08-000753 od 7. jula 2009. godine i presude Kantonalnog suda Tuzla broj 003-0-Gž-07-000974 od 18. februara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Senahid Mujkić, Sejfudin Šerifović, Mujo Sarajlić, Zaim Šećić i Husein Avdić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Muhamed Agić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 14. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-0-

08-000753 od 7. jula 2009. godine i presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-000974 od 18. februara 2008. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 2. decembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda Gradačac (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-344/02-S od 29. januara 2007. godine djelimično su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata i obavezan je „Šipad sinex“ d.d. Srebrenik (u daljnjem tekstu: tuženi) da im na ime neisplaćinih naknada plaća isplati iznose pobliže označene u izreci navedene presude.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000974 od 18. februara 2008. godine djelimično je uvažena žalba tuženog i prvostepena presuda preinačena na način da su tužbeni zahtjevi apelanta odbijeni u cijelosti.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-0-08-000753 od 7. jula 2009. godine odbačena je kao nedopuštena revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da vrijednost pobijanog dijela osporene presude za svakog od apelanta pojedinačno ne prelazi iznos predviđen u odredbi člana 237. stav 2. ZPP, a Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima i da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP, zahtjevima apelanata nije bilo moguće udovoljiti.

5. Apelanti smatraju da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3. e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, čl 6. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-0-08-000753 od 7. jula 2009. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000974 od 18. februara 2008. godine.

9. Budući da je presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000974 od 18. februara 2008. godine punomoćniku apelanata uručena 18. marta 2008. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. augusta 2009. godine, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2614/09 (S. M., S. Š., M. S., Z. Š. i H. A.) | Sudska praksa | Aktio