Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2657/09 (M.A.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2657/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2657/09, rješavajući apelaciju M.A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.A. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Uvl-
193/05 od 16. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M.A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nijaz Đuliman, advokat iz Mostara, podnio je 19. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-193/05 od 16. aprila 2009. godine.
2. Služba graditeljstva, imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša-Sektor imovinsko pravnih poslova Općine Mostar-Jug (u daljnjem tekstu: Služba) je 25. novembra 2003. godine donijela zaključak broj 01-III-02-33-4-265/03 kojim je odbačen apelantov zahtjev za pokretanje postupka, radi uspostavljanja ranijeg vlasničko-pravnog odnosa na nacionaliziranim nekretninama.
3. Uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Uprava) je 30. januara 2004. godine donijela rješenje broj Ur.br: 13-III-475-10/03 kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Službe od 25. novembra 2003. godine.
4. Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 1. juna 2004. godine donio presudu broj U-99/04 kojom je apelantova tužba djelimično uvažena i poništeno rješenje Uprave od 30. januara 2004. godine.
5. Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) je 11. novembra 2004. godine donijela rješenje broj 05-31-3-698/04 kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Službe od 25. novembra 2003. godine.
6. Kantonalni sud je 7. septembra 2005. godine donio presudu broj U-1176/05 kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Federalne uprave od 11. novembra 2004. godine.
7. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da apelantu, kao nasljedniku imovine njegovog oca umrlog P.A. nisu povrijeđena prava, jer je apelant naslijedio određene k.č. koje nisu obuhvaćene rješenjem Narodnog odbora općine Mostar (u daljnjem tekstu: NOO Mostar) od 18. aprila 1960. godine, odnosno apelant nije naslijedio i postao vlasnik, ili eventualno stekao pravo korištenja parcela koje su oduzete njegovom ocu u postupku nacionalizacije kao nacionalizirano neizgrađeno zemljište.
8. Odlučujući po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-1176/05 od 7. septembra 2005. godine, Vrhovni sud je donio presudu broj Uvl-193/05 od 16. aprila 2009. godine kojom je apelantov zahtjev odbio kao neosnovan.
9. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je provstepeni sud prihvatio stav upravnih organa, prema kojima je provedenim dokazima utvrđeno da je rješenjem NOO Mostar od 18. aprila 1960. godine određeno da se nacionalizovano neizgrađeno zemljište, među kojima k.č.136 Oranica "Bare" i k.č.137 -pašnjak "Bare" vlasništvo A.P., predaje u posjed Odjeljenju za komunalne poslove NOO Mostar u svrhu izgradnje izletiša Buna, a koje je doneseno na osnovu člana 38. stav 1. i člana 1. stav 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ" broj: 52/58). Budući da se u konkretnom slučaju radi o zemljištu koje je nacionalizovano i u društvenu svojinu prešlo na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, pa se zahtjevu apelanta za utvrđivanje prestanka državnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasničko-pravnog odnosa na navedenom gradskom građevinskom zemljištu nije moglo udovoljiti na osnovu člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu ("Službene novine FBiH", broj: 25/03 i 16/04; u daljnjem tekstu: Zakon), kako je zahtjevao apelant. Naime, prema odredbi člana 96. Zakona propisano je da stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa prostornim planom, a u društveno sada državno vlasništvo je prešlo na temelju odluke općine. Dakle, uspostava ranijeg vlasničko-pravnog odnosa može se uspostaviti na gradskom građevinskom zemljištu koje je u društveno vlasništvo prešlo na osnovu Odluke Općine, što u ovoj upravnoj stvari nije slučaj, jer je predmetno zemljište prešlo u društveno vlasništvo na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Nadalje, Vrhovni sud je naglasio da neosnovano apelant u zahtjevu navodi da je njegovom ocu predmetno zemljište oduzeto na osnovu Odluke Opštine, pa da se trebala primijeniti odredba člana 96. Zakona jer je provedenim dokazima utvrđeno da je to zemljište prešlo u društveno vlasništvo na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta.
10. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj Uvl-193/05 od 16. aprila 2009. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojom je pravomoćno okončan upravni postupak, ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obvezama, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za vanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, niti o pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao ni o pravu na dom iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Iz toga proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović