Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2725/09 (M. K.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2725/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2725/09, rješavajući apelaciju Milenka Kobasa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Kobasa podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118- 0-Uvp-08-000 282 od 17. jula 2009. godine, jer se radi o pitanjima o kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Kobas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske, kojeg zastupa Milena Kobas iz Banjaluke, podnio je 25. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 282 od 17. jula 2009. godine.
2. Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, Republičkog inspektorata rada, Odjeljenja Prijedor (u daljnjem tekstu: Republički inspektorat rada) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, nalaženo je izvršeniku DOO «Novi rudnici Ljubija» Prijedor (sada: «Mital Rudnici Prijedor» d.o.o. Prijedor) da apelantu i drugima obezbjedi prava iz radnog odnosa (plate, uplatu doprinosa, otkazni rok, otpremninu) na način predviđen pozitivnim propisima, bez navođenja određenog novčanog iznosa i obavezivanja izvršenika na isplatu, koje je postalo konačno i pravosnažno u upravnom postupku na osnovu presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine.
3. Zaključkom Republičke uprave za inspekcijske poslove, Odjeljenje Prijedor, Inspekcije rada i zaštite na radu (u daljnjem tekstu: Republička uprava za inspekcijske poslove) broj 26.3.10/173- 106/08 od 17. marta 2008. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-173-4911/08 od 21. maja 2008. godine, odbačen je apelantov zahtjev za izvršenje rješenja Republičkog inspektorata rada broj 05/5.1.2-173.1-1192 od 17. decembra 2004. godine, radi ispunjavanja novčanih obaveza u iznosu od 59.536,45 KM, kao nedopušten. U obrazloženju zaključka je navedeno da navedenim rješenjem nije utvrđivana visina novčanih potraživanja ni ukupno, niti pojedinačno za svakog radnika, odnosno isto se ne odnosi na izvršenje novčanih obaveza, nego je naloženo poslodavcu otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.
4. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 526 od 24. septembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva broj 16-173-4911/08 od 21. maja 2008. godine. Stavom II izreke presude odbačena je tužba apelanta podnesena protiv zaključka Republičke uprave za inspekcijske poslove broj 26.3.10/173-106/08 od 17. marta 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da je Ministarstvo za svoju odluku dalo valjane i jasne razloge, a koje razloge u cijelosti je akceptirao i Okružni sud. U obrazloženju presude kojom je odbijena kao neosnovana tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva, Okružni sud je naveo da apelant zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i dr. može ostvariti tužbom kod redovnog suda, a u smislu člana 105. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/02, 38/03, 66/03 i 20/07) po kojem radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu svojih prava. U dijelu presude kojom je tužba odbačena kao nedozvoljena, je navedeno da se u smislu člana 7. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor može voditi samo protiv konačnog upravnog akta, a konačan upravni akt je, shodno članu 13. Zakona o opštem upravnom postupku, onaj akt protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Kako je u konkretnom slučaju, protiv zaključka dozvoljena žalba, samim tim, taj zaključak nije konačan i protiv istog nije dozvoljena tužba u upravnom sporu.
5. Ustavni sud je odlukom broj AP 3146/08 od 13. maja 2009. godine, odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanta podnesenu protiv presude Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 526 od 24. septembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud je utvrdio da je apelant zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i dr. mogao ostvariti tužbom kod redovnog suda u smislu odredbe člana 105. Zakona o radu, što je apelant propustio da uradi. Ustavni sud je stoga zaključio da apelant nije došao do konačne odluke protiv koje bi, u smislu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda BiH, mogao izjaviti apelaciju u odnosu na prava na koja se poziva.
6. Rješavajući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 526 od 24. septembra 2008. godine, Vrhovni sud je donio presudu broj 118-0-Uvp- 08-000 282 od 17. jula 2009. godine kojom je odbio apelantov zahtjev kao neosnovan. Vrhovni sud je naveo da su organi uprave i nižestepeni sud ispravno riješili predmetnu upravnu stvar u osporenom aktu, odnosno u pobijanoj presudi i za takva rješenja dali valjane razloge kroz obrazloženje svojih odluka, što znači da pobijana presuda nije zahvaćena nijednim razlogom nezakonitosti predviđenim u članu 35. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, radi čega je apelantov zahtjev odbijen.
7. Apelant smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i zabrana zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
9. Ustavni sud zapaža da apelant podnosi apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj 118-0- Uvp-08-000 282 od 17. jula 2009. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 526 od 24. septembra 2008. godine. Kako navedeni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke nije bio efektivan pravni lijek, Ustavni sud smatra da se i ova apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda AP 3146/08 od 13. maja 2009. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović