Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2780/09 (S. B.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2780/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2780/09, rješavajući apelaciju Sadete Begić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sadete Begić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 004044 09 Uvl od 6. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sadeta Begić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Sulejman Hadžibegović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 004044 09 Uvl od 6. jula 2009. godine.
2. Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23-
04/II-23-711/00 od 11. juna 2003. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za obnovu ugovora o korištenju stana, broj 03/1-OH-1-2303/96, zaključen 16. septembra 1996. godine između Stambenog fonda grada Sarajeva i apelantice za stan u Sarajevu, u ulici Ferde Hauptmana 24, utvrđeno da apelantici prestaje pravo privremenog korištenja predmetnog stana, naloženo joj da iseli iz predmetnog stana i preda ga Upravi u određenom roku pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te određeno da apelantica snosi troškove prinudnog iseljenja iz stana.
3. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-4798/03 od 11. marta 2004. godine, odbijena je apelantičina žalba izjavljena protiv rješenja Uprave.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj U-401/04 od 27. oktobra 2005. godine, odbijena je apelantičina tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.
5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 09 0 U 004044 09 Uvl od 6. jula 2009. godine, odbačena je apelantičina tužba za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj U-401/04 od 27. oktobra 2005. godine.
6. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na rješenje kojim je odbačena njena tužba za ponavljanje postupka, pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda, broj U-401/04 od 27. oktobra 2005. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak, u kojem je odlučivano o apelantčinoj tužbi za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka, tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog upravnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelantice. U ovom postupku odlučivalo se samo o tome da li će biti odobren ponovni upravni postupak ili ne.
9. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjem Kantonalnog suda, broj 09 0 U 004044 09 Uvl od 6. jula 2009. godine, koji se vodio po o apelantčinoj tužbi za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj U-401/04 od 27. oktobra 2005. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Iz navedenog proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelantica ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o tužbi za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka nije odlučivalo ni o pravu apelantice na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije niti o pravu na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović