Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2836/09 (Federalno ministarstvo finansija, Finansijska policija Sarajevo)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2836/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2836/09, rješavajući apelaciju Federalnog ministarstva finansija-financija, Finansijske-financijske policije Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog ministarstva finansija-financija, Finansijske-financijske policije Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Pž-

07-000641 od 25. juna 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Federalno ministarstvo finansija, Finansijska policija Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enisa Kafedžić, stručni savjetnik za pravne poslove apelanta, podnio je 8. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Pž-07-000641 od 25. juna 2009. godine.

2. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem o izvršenju broj Ip-

3620/05 od 27. juna 2007. godine, odredio predloženo izvršenje rješenja apelanta broj FP-3-116/2-

124/2-129/2/99 od 9. aprila 1999. godine donijetog u upravnom postupku protiv izvršenika «Alemko Company» d.j.l. Sarajevo.

3. Apelant je podneskom broj 011-1291-1/07 od 4. jula 2007. godine tražio od Općinskog suda da posebnim rješenjem ispravi pogrešku u pisanju imena-naziva izvršenika u rješenju o izvršenju broj Ip-3620/05 od 27. juna 2007. godine.

4. Općinski sud je donio rješenje broj Ip-3637/05 od 20. jula 2007. godine kojim se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i prijedlog za izvršenje odbacio. Obrazlažući predmetno rješenje, Općinski sud je naveo da je izvršna isprava donesena u upravnom postupku po pravilima Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH» broj 2/98) i po odredbama Zakona o poreskoj upravi («Službene novine FBiH» broj 33/02), jer se radi o naplati javnih prihoda u ovom slučaju poreske obaveze.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Pž-07-000641 od 25. juna 2009. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno.

6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju Općinski i Kantonalni sud su se oglasili apsolutno nenadležnim za postupanje po apelantovom prijedlogu za izvršenje, kojim je tražio naplatu novčanog potraživanja po osnovu pravomoćnog i izvršnog rješenja apelanta broj FP-3-116/2-124/2-129/2/99 od 9. aprila 1999. godine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 272. Zakona o upravnom postupku propisano da se [i]zvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje). Amdinistrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje. Dakle, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da je rješenje apelanta doneseno u upravnom postupku i po pravilima Zakona o upravnom postupku i Zakona o poreskoj upravi (jer se radi o naplati javnih prihoda kao poreske obaveze) i provodi se administrativnim putem, odnosno putem organa uprave, kako je to regulisano Zakonom u upravnom postupku, Zakonom o poreskoj upravi i Zakonom o finansijskoj policiji, koji predstavljaju posebne zakone, kojima je regulisan i način provođenja izvršenja rješenja donesenih iz oblasti poreske uprave, a ne redovni sudovi u izvršnom postupku na što upućuje i odredba člana 1. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» broj 32/03). Daljnja posljedica obraćanja nenadležnom organu je zaključak da apelant nije iskoristio djelotvoran pravni lijek u smislu principa iscrpljivanja pravnih lijekova. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2836/09 (Federalno ministarstvo finansija… | Sudska praksa | Aktio