Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3167/09 (E. B. i drugi)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3167/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3167/09, rješavajući apelaciju Esme Begić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esme Begić, Huseina Stranjca, Gope Memić, Rame Aličajića, Hasana Horozovića, Meleće Velić, Hasana Velića, Rahmane Kličić, Hazeme Keranović, Arife Bašić, Ahmeta Halkića, Hasede Ćehić, Nure Nadarević, Remzije Hodžić, Hasibe Begić, Emine Akmadžić, Hasnije Murić, Saćime Akmadžić, Đule Ćatić, mld. Z.G., mld. S.R., mld. A.K., mld. A.N., Mehmeda Rošića, Emine Rošić, Elaksa Ljubijankića, Hasiba Ljubijankića, Alije Bašića, Đule Kovačević, Vahida Civića, Ferida Misaljevića, Amire Kličić, Ajke Lulić, Ale Ćoralića, Rešida Kličića, Hatidže Sivić, Smaila Kolakovića, Jasmire Abdić, Sulejmana Mahmutovića, Hasiba Osmančevića, Mehe Hasanagića, Sulje Beganovića, Elvire Hušić, Marice Bajšanski, Ismeta Delalića, Arifa Džakulića, Hasiba Babića, Muharema Vilića, Derviše Nuhanović, Sulejmana Bašića, mld. S.J., Derviše Nuhanović, Kade Japić, Mine Čović, Rasima Perviza, Esme Balić, Fikrete Aličajić, Refika Majetića, Smaila Perviza, Rasima Hodžića, Muje Huremovića, Zekije Ramić, Šerife Bećirević, Sakiba Bećirevića, Redžepa Muminovića, Mehmeda Lulića, Bajrame Lulić, Muhameda Derviševića, Hase Čajića, Sejfulaha Mujića, Ifete Delić, Šahe Đogić, Hazima Prošića, Ekreme Dodigović, Arifa Murića, Kade Džananović, Hasiba Skakića, Hazime Puškar, Ramize Durić, Huseina Šabića, Zlate Miskić, Fatime Ramić, Redžepa Ćoralića, Asmire Ćoralić, Mine Balić, Jusufa Japića, Ibrahima Bašića, Šerifa Handanagića, Zarifa Ljubijankića, Husnije Okanovića, Huseina Kličića, Ajke Duraković, Rasima Huskića, Rasima Akmadžića, Revsade Macanović, Zlatke Hamulić, Zuhre Ahmetašević, Hasana Mušića, Sulejmana Kendića, Muenese Ćoralić, Omera Mušića, Arifa Ružnića, Omera Memića, Emina Porčića, Bećira Lepuzanovića, Hasana Akamdžića, Husnije Muratagića, Omera Kuduzovića, Zejne Kuduzović, Arife Hadžipašić, Zahida Osmičevića, Kadife Osmičević, Bajrame Merdanović, Ajiše Dizdarević, Sulejmana Mahmića i Sedike Memić, podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću br. 001-0-Gž-09-001201 od 18. septembra 2009. godine, 20 0 P 001063 09 GŽ od 11. augusta 2009. godine, 001-0-Gž-09-001191 od 18. septembra 2009. godine, 001-0-
Gž-09-001 113 od 18. septembra 2009. godine, 20 0 P 001065 09 GŽ od 7. augusta 2009. godine, 001-0-Gž-09-001 117 od 27. augusta 2009. godine, 001-0-Gž-09-001 197 od 22. septembra 2009. godine, 001-0-
Gž-09-001 198 od 22. septembra 2009. godine, 001-0-Gž-09-001 114 od 4. septembra 2009. godine, 001-0-Gž-09-001 208 od 22. septembra 2009. godine, 20 0 P 001050 09 GŽ od 29. septembra 2009. godine, 001-0-Gž-09-001 193 od 18. septembra 2009. godine, 001-0-Gž-09-000 714 od 21. augusta 2009. godine, 001-0-Gž-09-001 118 od 27. augusta 2009. godine i 001-0-Gž-09-000 983 od 7. augusta 2009. godine, i rješenja Općinskog suda u Cazinu br. P-383/02 od 29. juna 2009. godine, 20 0 P 001063 02 P od 19. juna 2009. godine, P-304/02 od 29. juna 2009. godine, P-284/02 od 29. maja 2009. godine, 20 0 P 001065 02 P od 19. juna 2009. godine, P-324/02 od 29. maja 2009. godine, P-
363/02 od 30. juna 2009. godine, P-364/02 od 30. juna 2009. godine, P- 293/02 od 29. maja 2009. godine, P-393/02 od 30. juna 2009. godine, 20 0 P 001050 02 P od 21. augusta 2009. godine, P-314/02 od 26. juna 2009. godine, P-291/02 od 19. marta 2009. godine, P-354/02 od 19. juna 2009. godine i P-320/02 od 29. maja 2009. godine, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. Esma Begić i dr. (ukupno 116 lica navedenih u izreci ove odluke - u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnijeli su 9. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 3167/09, AP 3169/09, AP 3170/09, AP 3171/09, AP 3172/09, AP 3173/09, AP 3174/09, AP 3175/09, AP 3176/09, AP 3177/09, AP 3178/09, AP 3179/09, AP 3180/09, AP 3182/09 i AP 3191/09. Dakle, ukupno je podneseno 15 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3167/09.
3. Apelanti su 2002. godine podnijeli tužbe protiv Federacije Bosne i Hercegovine, za Federalnu upravu za pitanje boraca i invalida domovinskog rata, radi isplate određenih iznosa.
4. Rješenjima Općinskog suda, koja su potvrđena rješenjima Kantonalnog suda, Općinski sud se oglasio nenadležnim u predmetima u kojima su apelanti tražili da im tužena Federacije Bosne i Hercegovine, Federalna uprava za pitanje boraca i invalida domovinskog rata isplati novčane naknade na ime invalidnine, na ime izuzetnog materijalnog obezbjeđenja, te naknade po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine. odnosno da im usklade porodične invalidnine.
5. Zastupnica apelanata navodi da je izjavila revizije protiv rješenja Kantonalnog suda, i postupci po revizijama su u toku.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo da ne budu diskriminisani iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti traže kompenzaciju za materijalnu i nematerijalnu štetu, kao i naknadu troškova postupka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupci o predmetima apelacija su, nakon izjavljenih revizija od strane apelanata, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) još nije donio odluke o revizijama.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. 3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da su u konkretnom slučaju revizije izjavili apelanti, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama prejudicirao odluke o revizijama. S obzirom na navedeno u slučaju apelanata, apelacije su preuranjene, budući da su podnesene prije odluka Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojim su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva jer je preuranjena, to apelantima ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete. Osim toga, u vezi sa traženjem apelanata da im Ustavni sud isplati troškove postupka, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove postupka, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanata.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović